Križ kao simbol sadašnjeg trenutka

Vodoravna linija križa predstavlja materiju, um i vrijeme (prošlost i budućnost). Vertikalna linija predstavlja Duh, duhovnu dimenziju, duhovni svijet.

Svaki pojedini trenutak (simboliziran točkom na horizontalnoj liniji vremena) u sebi nosi potencijal doživljaja Boga, putem osvještavanja tog trenutka i zaustavljanja kompulzivnog razmišljanja, čime se vertikalna duhovna dimenzija pridružuje horizontalnoj.

Um se prestao kretati u vremenu, “razapet je na križ”,  obje se linije presijecaju u točki Ovdje i sada, gdje je Boga jedino i moguće osjetiti.

Ako križ gledaš kao čovjeka raširenih ruku, dvije se linije (dimenzije) presijecaju na području njegovog srca. Raspeće ega je upravo to - otvaranje srca. Ti “razapinješ” ego, zaustavljaš tijek misli i emocija, postižeš svjesnost sadašnjeg trenutka i otvara ti se srce. Ti si doživio pravog Sebe. I pritom nisi zaobilazio niti negirao tijelo (materiju) već si ju iskoristio za prosvjetljenje.

U praksi, misli i emocije treba pratiti sa strane, jer ako si poistovjećen s njima, ti prebivaš u vremenu, nisi svjestan pristupne točke za iskustvo Duha, već lutaš po vodoravnoj liniji.

No, jednom ostvarena, svjesnost sadašnjeg trenutka može pokrenuti energetska čišćenja, jer energija čakra sustava se spontano kreće dizati po vertikali i događa se obrnuti protok energije, kako to naziva Đuro Despot. Na svom putu podizanja, energija nailazi na blokove energije/svijesti - potisnuta sjećanja, emocije itd.

Zanimljivo je da ovoj temi, barem koliko sam upoznat, autori poput Tollea ili Kinslowa nisu posvetili puno prostora. A po meni je ovo nezaobilazno, i ljudima treba pojasniti i taj aspekt križa, koji u sebi sadrži prolaznu patnju i katarzu - prolasku kroz prošle boljke i svega onog što smo pospremili pod tepih. Čišćenja su neminovna, i suludo je, zbog neznanja i navike da sve bude ugodno, priječiti taj proces. Jer ono što se događa je to da se blokirana energija, kroz proces osvještavanja (ponovnog proživljavanja prošlih neugodnosti), pridružuje energiji koja se diže centralnim kanalom, otvara srce i čije kretanje završava u krunskoj čakri.

Odlične tehnike meditacije za postizanje sadašnjeg trenutka i introspekciju su meditacija na stolove Chartresa, rad s crnom pločom kristala, a ultimativni pristup je Proces prisutnosti Michaela Browna. Proces prisutnosti sam osobno prošao šest puta i preporučujem ga svima koji imaju hrabrosti i zaista žele raditi na sebi. To je jedan od najsustavnijih pristupa na koje sam naišao u svom traganju.

Kako se izvodi meditacija na crnu ploču kristala opsidijana sam već pisao, a o stolovima Chartresa, zbog nedostatka literature o toj temi,  pisat ću u jednom od narednih članaka.

Daniel Postružin
Ostale članke iz 'Dnevnika indigo djeteta' potraži na: 
http://indigo-svijet.hr/clanci/dnevnik-indigo-djeteta/