Budistička psihologija

Tako je, recimo, žudnja isprekidana bezbrojnim drugim osjećajima koji dolaze i odlaze, neprestano se mijenjaju. Također, osjetilni objekti okupiraju osjetila: zvuci, mirisi, okusi, dodiri i različiti vanjski događaji. Pored objekata pet čula, abhidhama dodaje i misli, pa se u budizmu misli smatraju šestim osjetom. Tako, na primjer, zvuk, objekt ili misao mogu biti objekti duševnog stanja. Svako duševno stanje je sastavljeno od sklopa svojstava koja se nazivaju duševnim faktorima i svojim kombinacijama određuju duševno stanje. Prema učenju abhidhame postoje 52 kategorije takvih duševnih stanja, odnosno faktora i zovu se prateće mentalne pojave.

Duševna stanja dolaze i odlaze na pravilan način. Kao i zapadni materijalistički psiholozi (za razliku od Junga), budisti vjeruju da je svako duševno stanje pod utjecajem bioloških faktora.

Duševni su faktori ključ za ono što se naziva karma. Prema budističkom shvaćanju, karma je etička uzročnost po kojem su sljedeća iskustva određena prethodnim djelovanjem.

 Prema budizmu, sve što jesmo, rezultat je onoga što smo mislili, odnosno to je zasnovano na našim mislima i načinjeno je od naših misli. Ako čovjek govori i djeluje s lošim mislima, bol ga prati. Ako čovjek govori i djeluje s čistim mislima, sreća ga prati poput sjene koja ga nikada ne ostavlja.  U budizmu se o tipovima osobnosti govori uvjetovano, s obzirom na budističku teoriju anatta, odnosno negiranje osobnosti kao trajnog entiteta. Kada nekom osobom vlada određeni činilac, on će odrediti osobu, motive i ponašanje. Time je budizam mnogo ranije razvio teoriju osobnosti od zapadne psihologije. Glavna karakteristika duševnog poremećaja jest utjecaj nezdravog činioca na duh. Bit izlječenja jest otklanjanje nezdravih činilaca, odnosno omogućavanje da se pojavi grupa pozitivnih afektivnih stanja, uz ostale, milost i radost za druge i ljubav prema svemu živom.

Kada se dosegne vrhunac duševnog zdravlja, u duhu se ne javljaju nezdravi činioci. Ovaj se ideal teško postiže jer postoje latentne tendencije u duhu (anusaya), a to su pohlepa, pogrešno uvjerenje, zabluda odbojnost, sumnja, umišljenost i uznemirenost. To su klice ili sjemjenja karme.  Potrebno je izbrisati ove latentne tendencije anusaya, a ona odgovara zapadnom pojmu nesvjesnoga. Da bi se to postiglo, potrebno je, prema budizmu, meditirati. Idealni tip osobnosti jest arhat, odnosno mudrac, koji je nadvladao pohlepu, strah, dogmatizam, osjećaj krivnje, bijesa, patnje i dr. U njemu se primjećuju snažna samilost, radost i mir.

Buddha je davno prije svih znao da postoje različiti tipovi ljudi, tako da praksa duhovnosti nije ista za sve. Netko je aktivni tip i njemu ne odgovara cjelodnevna meditacija već kombinirana s aktivnostima preko dana, ili netko je emocionalni tip, pa mu je potrebno služenje. U jyotishu lako odredimo tip ljudi, a to znači da metode za svakog nisu iste i može, iako je prava metoda, izazvati suprotni učinak. Još jedna važan pojam budističke psihologije je bhavanga sota, koja ima slično značenje kao i kolektivno nesvjesno. Bhavanga-Sota je struja koja formira stanje bića ili postojanja’, iz kolektivnog nesvjesnog isto nastaje ono što zovemo čovjek odnosno Jung je doista sa svojim učenjem došao do onoga što je Istok kroz svoju filozofiju objašnjavao.

Ovaj kratki članak imao je za zadatak obraditi mali dio budističkog učenja o tipovima ličnosti tj. pokazati kako je psihologija bila poznata rano prije i da je tokom tisuća godina, budizam razvio jednu jako kvalitetnu metodu u kojoj doista zdravim učincima, meditacijom i ponašanjem možete umanjiti onaj nezdravi dio osobnosti koji predstavlja ostatke karme, a za psihoterapiju nesvjesno.

Nikola Žuvela

Foto: Pixabay.com

Izvor: vedski-jyotish.net