Početna Članci Duhovnost i psihologija 9 dubokih uvida S. N. Lazareva: “Ne zamjeraj ni Bogu, ni sudbini, ni ljudima!”

9 dubokih uvida S. N. Lazareva: “Ne zamjeraj ni Bogu, ni sudbini, ni ljudima!”

Datum objave: 06.05.2021

Vrijeme ne liječi. Ljubav liječi! Vrijeme samo razara situaciju i stvara iluziju izlječenja. Svijest ne osjeća bol, no energija nastavlja otjecati, gubimo je. Kada takva situacija, uronjena u podsvijest, dođe do slojeva fizičkog zdravlja, počinjemo se bezbolno raspadati. Na finim razinama nema roka trajanja i ono što smo učinili, nevidljivo je prisutno i ono nikuda ne odlazi. 

Situacija se mijenja ili iščezava samo kada se promijenimo mi! Nikad ne zamjerajte nikome i ničemu; Bogu, sudbini, prošlosti ni ljudima! Uvijek čuvajte povezanost sa Stvoriteljem jer samo tako ćete sačuvati ljubav kada se oko vas počne rušiti sve ostalo.

Sergej Nikolajevič Lazarev je ruski ezoteričar, parapsiholog, istraživač zakonitosti ljudske duše i metafizičkih sfera, filozof, iscjelitelj i autor knjiga “Dijagnostika karme”, “Čovjek budućnosti“ i “Iskustvo preživljavanja”. Samo u Rusiji, knjige su prodane u više od 15 milijuna primjeraka. Napisao je preko 40 knjiga, koje su prevedene na mnoge jezike, a u njima je izloženo iskustvo 30 godina dugog istraživanja, koje je jedinstveno u duhovnom i iscjeliteljskom polju.

U svojim knjigama, autor, na primjerima tisuće izliječenih pacijenata, pokazuje kako duhovno zdravlje, ponašanje i emocije utječu na naše zdravlje, a posebno kako emocije roditelja utječu na zdravlje i sudbinu njihove djece. Autor jasno pokazuje kako je sve povezano i da se jedino duhovnošću, promjenom svog karaktera i pogleda na svijet možemo osloboditi najtežih bolesti, biti sretni i ispunjeni.

Lazarev je prošao veliki istraživački put. Od osamdesetih godina prošlog stoljeća, on je sakupio toliko otkrića, pokušavajući pratiti uzročnu vezu između percepcije svijeta i stvari koje su mu se dogodile!

Lazarev tvrdi da bolest može nastati kao posljedica karme, koja je tu da vas nešto nauči. Temelj njegovog rada je pouka da morate razumjeti svoj spiritualni put ako želite odgovore na teška životna pitanja.

Lazarev u svojim knjigama navodi primjer za primjerom osoba koji su zbog pogrešnog, nesavršenog odnosa prema sebi i/ili svijetu oboljele od teških malignih bolesti ili doživjeli teške nesreće u životu, a često i ne samo te određene osobe već i više članova njihovih obitelji. Prema istraživanjima Lazareva, sve je povezano: mi kao osobe, članovi naših obitelji, ali i naši prijatelji, susjedi i drugi ljudi na suptilnom, spiritualnom planu smo jedno, na razini našeg duhovno-energetskog omotača.

Svakog čovjeka okružuje nevidljiv energetski omotač poznatiji kao aura, odnosno biopolje. Iz izgleda aure (temeljem njegove boje, slojeva i gustoće između tih slojeva) može se vidjeti čovjekov karakter, zdravlje, ali i njegova prošlost i budućnost. Upravo proučavanjem elektromagnetskog polja počeo je istraživati zakonitosti ljudske duše i života.

Temeljni postulat njegovog istraživanja je ljubav i to ljubav prema Bogu. Time se ne misli na ljubav prema kršćanskom, islamskom ili bilo kojem drugom Bogu pojedine religije, već Stvoritelju ili Prauzroku, kako ga Lazarev naziva, odnosno superiornom energetskom entitetu koji je stvorio i upravlja Svemirom i svemu što u njemu postoji. Za Lazareva, osim vjere u Boga, nužno je znati voljeti, jer kroz ljubav prema sebi, drugim ljudima i svijetu, odnosno stvarajući harmonični odnos prema svemu aktualizira se upravo ljubav prema Prauzroku.

Ljubav prema tom Prauzroku je primarna i ništa ne smije biti iznad nje.

Istovremeno kako je čovjek u ovom svijetu duhovno, tako je i tjelesno biće koje živi u materiji i podložan je zakonima materijalnog, zemaljskog svijeta. Kako kaže Lazarev, čovjek mora biti dijalektičan, poštujući na suptilnoj razini zakone duhovnog svijeta, a izvana, prema zemaljskom svijetu djelovati u skladu sa zakonitostima materijalnog svijeta.

Čovjek ako je u zemaljskom svijetu izložen opasnosti ili nepravdi, mora djelovati kako bi zaštitio sebe, obitelj ili imovinu, ali mu se ne daje na pravo da u svojoj duši, u svojem intrinzičnom svijetu i osjećajima razvija želju da uništi ili ubije druge ljude ili uzroke zbog svoje zemaljske sreće.

Moramo se truditi i djelovati u svrhu ostvarenja naših ciljeva, ali pritom ako se oni ne ispunjavaju ne smijemo gubiti vjeru, padati u depresiju, očajanje ili besmisao, jer i ako izgubimo sva blaga materijalnog svijeta, uvijek ćemo imati ljubav Boga.

Istražujući vezu između čovjekovog pogleda na svijet i situacija u koje ga život stavlja, Lazarev je došao do mnoštva iznenađujućih otkrića i vjeruje da u njima leži ključ zdravog i sretnog života.

9 dubokih uvida Sergeja Lazareva

1. Svaka bolest potječe iz bolesne duše

Kada sam promatrao bolesti i nesreće koje se čovjeku događaju, vidio sam samo jedan uzrok: nedostatak ljubavi u duši.

Čovjekov pogled na svijet, njegove emocije utječu na privremeno tijelo više nego fizički postupci.

Bolesti i nesreće ograničavaju naše životinjske instinkte i podstiču nas prema Bogu. Bolestan čovjek postaje bolji, on je bliži duhovnosti. Kada mu se događa nesreća, čovjek postaje stvarni vjernik.

Mi ne znamo što se sve događa u našoj podsvijesti, u kakvom su stanju najdublji slojevi naše duše. Stupanj bola i problema kroz koje moramo proći određeni su veličinom naših unutarnjih problema.

Često se bolna situacija, naizgled nesavladiva, vremenom utapa u našu podsvijest i više nam kao ne nanosi veliku bol. Mi kažemo: vrijeme liječi sve. A zapravo, samo svijest ne osjeća bol, no energija nastavlja da otječe, gubimo je. Kada takva situacija, uronjena u podsvijest, dođe do slojeva fizičkog zdravlja, psihe ili sudbine, počinjemo se bezbolno raspadati ili, da bi se spasili, teško se razbolijevamo ne shvaćajući pri tome što se događa.

Treba shvatiti: vrijeme ne liječi. Liječi ljubav. Vrijeme razara situaciju i stvara iluziju izlječenja. Ali na finim planovima nema roka trajanja i ono što smo učinili, katkad je nevidljivo prisutno, tu pokraj nas. Ono nikuda ne odlazi. Ono se mijenja ili iščezava kada se promijenimo mi, tvrdi Lazarev.

Lijekovi ne poboljšavaju čovjekov karakter i ne mijenjaju njegov odnos prema životu. Mi trebamo spriječiti gubitak energije.

Trebamo proći kroz sve bolne, ali time i ljekovite situacije koje smo dobivali preko bliskih osoba. Trebamo naučiti kako prihvatiti gubitak ljudske sreće, trebamo steći refleks očuvanja ljubavi. Trebamo se neprestano moliti za sebe i svoje potomke.

Potrebno je, također, naučiti kako osjetiti prvenstvo Božanske volje, da zaista u potpunosti pustimo bliskog čovjeka, oslobodimo se svih pretenzija prema njemu i svih strahova za njega. Zadovoljstvo se mora zamijeniti nevezanošću, tada se ljubav ne pretvara u vezanost i ne donosi duševne i fizičke muke.

U odnosu s bliskim ljudima treba razumjeti glavno: unutra, duboko u sebi, bližnjeg treba prihvatiti onakvog kakav jest. Nedopustivo je težiti da njegova sudbina u potpunosti postane identična našoj. Sudbina svakog čovjeka određena je odozgo i mi nemamo prava njome upravljati, to je isto kao pokušaj da upravljamo Bogom. Ponašanje bliskog čovjeka prema nama, određeno je Božanskom logikom.

Da bismo izmijenili drugoga potrebno je prije svega promijeniti sebe. Ako se potrudimo pri tome da u duši stalno održimo osjećaj ljubavi, tada zahtjevi, kritike i oštre mjere mogu dati rezultat.

Ljubav je najveća sreća u svemiru, i zato ljubav prema drugom čovjeku može neprimjetno da zakloni ljubav prema Bogu. Čovjek koji ima vjere i zna kako se ne vezati, osjeća i vidi Božje prisustvo u svemu i u svojoj podsvijesti – voljenog čovjeka promatra kao instrument za spoznaju Boga. On u čovjeku voli njegovo istinsko „Ja“, to jest Božansko, zato je njegova ljubav lišena vezanosti.

2. Uzrok svih ovisnosti je smanjena razina ljubavi u duši

Čovjek mora voljeti svijet oko sebe, jer ako ne osjeća ljubav prema svijetu, u duši se razvija stanje nelagodnosti i počinje duhovna agonija. Čovjek pokušava to prigušiti nekim sredstvima. To dovodi do ovisnosti o drogama, alkoholu, o raznim vrstama zloupotrebe supstanci.

Pravi uzrok ovisnosti je smanjena razina ljubavi u vašoj duši. A takvo ustrojstvo javlja se zbog jakih prekršaja (grijeha), zbog suzbijanja ljubavi prema sebi, ljudima i Bogu.

3. Nikad ne zamjerajte nikome i ničemu

Ni sudbini, niti Bogu, ni prošlosti, niti ljudima.

Izvana, ponašajte se kako želite, ali iznutra – bilo koji zahtjev, zamjeranje koji imate je program uništavanja osobe kojoj ga postavljate. Stanica ne može podnijeti žalbu tijelu, na osnovu vlastitih interesa. Ne može, jer je to program raspadanja tijela. Takva stanica je odbijena, bolesna.

4. Možemo promijeniti situaciju samo promjenom sebe

Prvo što treba učiniti: odustati od želje da kontroliramo situaciju. Shvatiti da situacija, u osnovi djeluje za vas.

Ako se vi ne mijenjate, neće se promijeniti ni vaša sudbina. Ali, na tom putu postoji jedna ozbiljna prepreka koja je zatvorila put promjenama. To je naivna religiozna predstava.

Prije 2000 godina, Isus Krist je govorio svećenicima: “Vi ste sami izgubili put ka Bogu, ne idete Bogu i druge ne puštate.” Kada se prije oko 600 godina pojavila ideja da se za novac mogu otkupiti grijesi, da se može darovati novac i grijesi će se ukloniti, tada je počela umirati ideja mijenjanja čovjeka. “Zašto da se mijenjam, kad mogu dati novac i grijesi se uklanjaju? “

Trgovci te religije otišli su i dalje. Rekli su: “Kada čovjek prihvaća Krista, kad se krsti, kada se pričešćuje, grijesi se uklanjaju.” Ali zapravo, čovjek koji ne ide prema ljubavi i ne želi se mijenjati, svoj grijeh neće nikada prevladati. Zato što je grijeh gubitak jedinstva s Bogom, gubitak ljubavi.

Kada ljubavi u duši nema – tada čovjek živi prema instinktima i tada zavidi, krade, ubija, vrši preljub, živi za uživanje. Koliko god da je dao novca, ako ljubavi u duši nema, mijenjanja neće biti, to znači da će se baš tako i ponašati. Odnosno, neće biti u stanju prevladati svoj grijeh.

Krist je pomagao ljudima da uklone grijehe objašnjavajući kako treba živjeti, kako treba voljeti. Naivnim religioznim predstavama iskrivili su samu misiju Isusa Krista.

Današnji religiozni prikaz je: “Krist je došao, stradao je za nas i svi grijesi su sa nas uklonjeni.” Kristova misija je u tom da nam pomogne, da nas nauči prevladati grijeh. Grijeh – to je služenje svom instinktu, svom egu. Krist je učio da se služi ljubavi, glavnom instinktu – jedinstvu s Bogom. Ljudi koji su se obraćali Bogu i bili spremni na promjene – kod njih su nestajale bolesti i uklanjali se grijesi.

Tako, spremnost da se promijenimo – to je prevladavanja grijeha, to je promjena sudbine.

Mijenjanje – to je rušenje.

Ako se ne možete mijenjati i oprostiti, nemojte niti čitati duhovne knjige. Mnogi ljudi su mi govorili: “Mi fizički nismo mogli čitati vaše knjige.” Potom su počele bolesti, nesreće, tragedije. Poslije 5-7 godina, uzimaju knjigu i sve shvaćaju.

Zato što su bolesti, nesreće i katastrofe prinudno mijenjanje čovjeka. Smisao mog istraživanja je pomoći čovjeku da uradi dobrovoljno to što sudbina radi s njim prinudno. Tako, mijenjanje je vrlo mučna stvar.

U čemu se mijenjanje razlikuje od rušenja? Praktično ni u čemu. Samo je razlika u tome, što mijenjanje, koje je na razini ljubavi, postaje razvitak, a ne rušenje.

5. Veću bol može izdržati onaj koji može izdržati veću sreću

Zamislite da ste sreli lijepu ženu, recimo, i vaša duša joj hita, spremni ste zaplakati od sreće, a kada razmišljate o njoj, drhtite iznutra, u vašoj duši se osjeća neobjašnjiva i neopisiva ljepota i osjećate da se počinjete mijenjati, duša postaje dječje razdragana i ljepša i mislite da je to ljubav, ali ovo nije ljubav, ovo je polu-ljubav.

Sad zamislite da vas voljena žena vrijeđa ili vas je izdala ili se ponašala neprikladno. I ako ste sva ova osjećanja koja ste doživjeli na početku, uspjeli zadržati, onda je to prava ljubav.

Bilo koji način postupanja koji se ne oslanja na duhovni razvoj osobe dovodi do degradacije.

Vaš osjećaj ljubavi ne bi trebao ovisiti ni o čemu.

6. Bog je ljubav

Započnite s osjećajem da svaka sekunda, sve što je oko vas – može nestati. Bližnji vas može izdati, napustiti vas, uvrijediti ili umrijeti svake sekunde. Da, svake sekunde možete umrijeti. Zatim, malo po malo, tvrdoće će nestati, a ljubav će ostati. Vaš osjećaj ljubavi ne bi trebao ovisiti ni o čemu.

Ako želimo neprekidno voljeti, moramo imati neprekidan kontakt s Bogom. Slično privlači slično.

Ako moja unutarnja namjera nije božanska, ja ne mogu biti s Bogom, voljeti Boga.

Ako smatram da sam grešnik – moje stremljenje Bogu ne može biti postojano. Ja mogu plakati, kajati se, ali ne mogu osjetiti potpuno jedinstvo sa Bogom.

Čovjekova duša sastoji se od ljubavi i bez ljubavi umire. Zato, da bih zadržao ljubav, moram osjećati da sam ja dio Boga, Njegov.

Čuvati neprekidno jedinstvo, povezanost i ljubav sa Stvoriteljem. Samo u tom slučaju, mi ćemo sačuvati ljubav kada se oko nas počne rušiti sve ostalo.

7. Cilj molitve je da promijenimo sebe

Božansku milost ne mogu kontrolirati vaša očekivanja.

Ne možete se moliti nekome koga ne volite. Ispostavlja se da svako direktno nezadovoljstvo Bogom, prelazi u dušu i ostaje tamo. I onda u kritičnoj situaciji osoba se počinje moliti, ali njegova molitva ne funkcionira.

Cilj molitve nije da prosimo Boga da nam da ozdravljenje, već da promijenimo sebe i oslobodimo se uzroka koji su nas doveli do bolesti.

Promjena podrazumijeva promjenu životne filozofije, karaktera i ponašanja.

Pored direktnih zahtjeva Bogu, postoje indirektni.

Oni prolaze kroz tri točke:

Prvo – nezadovoljstvo s Bogom kroz svijet, društvo, državu, grupu ljudi.

Drugi zahtjev Bogu je kroz roditelje, voljene i bliske ljude.

Treći zahtjev Bogu je nezadovoljstvo situacijom, sobom i sudbinom. Svako produženo nezadovoljstvo sobom ili situacijom je podsvjesno nezadovoljstvo usmjereno prema Bogu.

8. Naučite opraštati

Ako netko pokaže agresiju prema meni, to znači da imam sličan program u svom srcu.

Ja je uklonim iz sebe i napad se automatski zaustavlja.

Bilo kakav oblik agresije je nemoguć ako u mojoj duši ne postoji sličan program.

Mi smo uvijek prvobitno, karmički i podsvjesno prvi koji uvrijede onoga koji nas onda svojim ponašanjem uvrijedi.

Naučiti opraštati znači prihvaćati volju Božju. Čovjek koji se bori s Bogom nije životno sposoban. Stanica se ne može boriti s organizmom. Zato treba jasno razumjeti da sve dolazi od Boga.

Ako je nešto loše u našim životima, to je zapravo rezultat naše nesavršenosti.

Da bi oprostili potrebno je osjećati prisustvo Božje volje u svemu i shvatiti da je sve rezultat naše karme, naše nesavršenosti, a u krajnjoj liniji nedostatka ljubavi u duši.

Dakle, prvo treba naučiti oprostiti i prihvatiti Božju volju.

9. Odnosi nisu cilj sami po sebi

Odnos s osobom predstavlja način razvijanja ljubavi, ali sam odnos nije cilj. Ljubav, i to božanska ljubav je najviša je razina ljubavi.

Ovo su tri stupnja prema postizanju božanske ljubavi u duši:

Radost, sreća i bezuvjetna ljubav.

Radost je u ovom slučaju zadovoljstvo je kratkotrajan osjećaj poleta i veselja koji čovjek iskusi zbog ispunjenja određene želje ili nekog sretnog događaja u životu.

Pod srećom podrazumijevamo kada osjećaj radosti postaje trajniji, nije više vezan uz sretne prilike u našem životu već postaje dio naše svakodnevnice, dio našeg karaktera i blagostanje u budućnosti.

Ljubav, i to božanska ljubav, najviša je razina ljubavi. U toj je ljubavi sreća postignuta ne samo našim dugotrajnim osjećajem ljubavi i veselja, već i poimanjem sebe, i svih drugih bića djelićima jedne univerzalne kozmičke cjeline.

Ljubav prema Bogu je za dušu primarna i ništa ne smije biti iznad nje.

Kompilacija napravljena prema učenjima S. N. Lazareva – ATMA

Fotografija: lazarev.rs

Knjige i više o Lazarevu na: aruna.rs

Preuzeto s: Atma.hr