Simbol yin-yang u kontekstu partnerskih odnosa, viteštvo i važnost samozaljubljivanja

Recimo da je prvi partner izrazito otvoren po prirodi.  Ta ekstrovertiranost bi se simbolički mogla prikazati kao veće polje bijele boje - znači to je njegova dominantna crta ličnosti (jače izraženo na van).

Psihička karakteristika  otvorenosti  po defaultu je prisutna i u drugom partneru, ali je znatno manje izražena.  Simbolički je prikazana u obliku malog kružića bijele boje.

I obratno,  veće polje crne boje (dominantna karakteristika  drugog partnera)  prisutna je  u manjem obliku (kružiću)  u strukturi  prvog partnera.

Time vanjska priroda prvog partnera  na površinu izvlači unutarnju prirodu drugog partnera i  obratno.  Ukoliko nisu bazirani isključivo na seksualnosti,  odnosi postaju  savršeni duhovni poligon koji se  temelji na principu zrcaljenja.  Naš partner neminovno ukazuje na sve ono što je u nama samima,  što možda skrivamo i potiskujemo,  zbog čega  i dolazi do  čestih sukoba.

U ovom našem primjeru nije cilj da drugi  partner postane  jednako otvoren poput prvog,  već da se barem malo više otvori.  Cilj je uspostavljanje savršenog balansa, da partneri budu komplementarni, a ne da razmišljaju  ili se ponašaju  na  jednak način. 

Slušajući tuđe svađe uvidjet ćete kako jedan partner  često optužuje drugog riječima -  da si barem malo više…  Time  zapravo želi reći da si barem malo više poput mene  samog.  Partner nesvjesno  naslućuje  prisutnost željene karakteristike unutar svog partnera,  ali ga frustrira njeno neizražavanje. Stoga ona provocira kako bi to izvukla na površinu.  Ukoliko smo  zaista sposobni slušati što nam partnerica govori,  mnogo ćemo naučiti o samima sebi,  jer u njenim riječima sadržano je mnogo istine. Jasno, problem nastaje u teškoći primanja te poruke ukoliko  je upakirana u nervozu i želju za svađom.

Kako bi se potaknula  nečija skrivena priroda nije nužno  potrebna svađa.  Partner nas samim svojim prisustvom ili primjerom čak i nehotice navodi da se otvaramo i mijenjamo.  U krajnjem slučaju takvu osobu možemo zvati svojom muzom.  Nije nam ta osoba dala nešto što mi  a priori nemamo,  već nas je ohrabrila  da izrazimo drugi, potisnuti dio sebe.

Partner zrcali nas same, i da bi odnos bio usklađen, potrebno je pronaći sklad unutar samih sebe, naš muški  i ženski aspekt moraju biti osviješteni i “postavljeni na pravo mjesto”.

U nesvjesnoj ili svjesnoj potrazi za boljim razumijevanjem samih sebe, a što je prikriveno u želji i potrebi da se zaljubimo,  projiciramo svoj muški ili ženski aspekt na okolinu. Muškarac će projicirati svoj ženski aspekt na prigodnu ženu (dakle osobu koja barem jednim dijelom doslovno ocrtava njegovu žensku stranu) i obrnuto.

Frustracija u nama nastaje kada naš partner “zakaže” i prestane se ponašati u skladu s očekivanjima. Rješenje (bilo da smo sami ili u vezi) se nalazi u tome  da moramo ući u prostor svoje duše, osvijestiti svoj muški i ženski aspekt te SE ZALJUBITI U SAMOG SEBE, u taj aspekt. Muškarac će, dakle, stupiti u kontakt sa svojom ženskom stranom i zaljubiti se u nju. Zvuči čudno? Pa i jest!

Posljedično, zbog principa zrcaljenja, događa se i veliki zaokret u stvarnom odnosu s njegovom partnericom. Partnerica nesvjesno rezonira i prepoznaje da je muškarac napravio zaokret, jer priznavanjem, osvještavanjem, poštovanjem, zaljubljivanjem i ljubljenjem svoje “unutarnje žene” on je tim spremniji to učiniti i u vanjskom odnosu. Ženina frustracija se smanjuje, ona se otvara, prepušta i postaje mekša i blaža. Njena potreba je prepoznata i sada se može opustiti i biti ono što jest - žena.

Naravno da se stvari ne trebaju nužno kretati iznutra prema vani, jer u suprotnom ne bi postojalo sretnih parova ukoliko se isti nisu bavili duhovnošću i vlastitim dubinama duše. No osvještavanje i prepoznavanje duhovnih zakona ipak je imperativ, gledano u široj perspektivi (ukupnosti inkarnacija).  

Idemo  se na trenutak vratiti na sam početak stvaranja. Duše su povezane u grupama. Grupa od 144 duša dijeli se u 12x12 obitelji. Obitelj od 12 članova dijeli se na 6x2 para. Svaki od parova čine muški i ženski pripadnik i to je ono što nazivamo twin flame. Ova podjela na neki način ide čak i dalje, na način da se unutar svakog pojedinca nalazi muški i ženski aspekt. 

Postojanje muškog i ženskog aspekta služi na jednoj razini kao osigurač prisjećanja pripadnosti Velikoj obitelji. Dvojnost u meni, koja je jedno, mora imati svoj materijalni odraz. To znači da na fizičkoj razini postoji netko moj s kojim sam jedno. A nas dvoje pak pripadamo skupini pojedinaca s kojom smo jedno.  

Srodnih duša možete imati više i sve one na neki način ocrtavaju twin flame. 

Odnos sa srodnom dušom pruža priliku za "fino poštelavanje" jer neke stvari sam sa sobom ne možeš naučiti ni spoznati već ti treba adekvatno zrcalo. To znači da će ti partner jasno oslikavati one tvoje dijelove kojih nisi svjestan. Možeš biti nesvjestan svojim karakternih mana, ali isto tako možeš biti nesvjestan svoje unutarnje ljepote i vrijednosti, odnosno božanstvenosti. Partneri se ovdje potpomažu kako bi zabljesnuli u svom punom svjetlu i svjesno odradili misiju zbog koje su i inkarnirani.

Ono što svi mi nesvjesno radimo i u čemu se potpomažemo, čak i u trenucima svađa, borbi, prevara i sukoba je PRISJEĆANJE VELIKE SLIKE,  a to je prisjećanje o sebi samome. 

I time se krug zatvara i mi krećemo nazad, Bog se vraća sam sebi. Spoznajom samih sebe (unutarnje vjenčanje muškog i ženskog aspekta) omogućavamo skladan (prosvijetljeni) odnos s našim partnerom, što dalje vodi u (samo)spoznaju Boga. 

Od svih osoba kojim sam do sada radio očitanje duše, samo jedna ili dvije su imale dobar balans muško/ženske energije. Kod svih ostalih postojala je potreba za usklađenjem. Stoga sve počinje upravo radom na tim našim unutarnjim aspektima, uključujući i rad na unutarnjem djetetu. 

Pažljivim promatranjem svog tijela i eventualnih zdravstvenih ili emocionalnih problema mnogo toga ćemo doznati.

Primjerice, moja cijela lijeva strana tijela je znatno slabija, zbog nekoliko operacija koje sam imao u djetinjstvu. Pregledom prošlih života uvidio sam da je lijeva strana preslikala povrede koje sam doživio u prethodnim ženskim inkarnacijama. Neodrađene teme opet su se pojavile u ovom životu tražeći razrješenje. 

Stoga sam, dobivši muško tijelo, dobio i ključ za iscjeljenje i balansiranje. Da sam ostao u ženskom tijelu, i dalje bih se identificirao s tom boli i emocionalnom povredom, a ovako, zbog muške analitičke strane, dobio sam šansu da se odmaknem i promatram svoje emocije sa strane.  

Ukoliko je muškarcu lijeva ruka znatno slabija, uslijed operacije ili povrede na lijevoj strani tijela, treba se zapitati ne šalje li mu njegova ženska strana neku poruku? Poruka bi mogla biti, zaštiti me, voli me, pobrini se za mene, postani me svjestan, VIDI ME. Nije li to upravo poruka koju često čujemo od svojih partnerica? 

I stoga, ako lijeva ruka boli, mi nećemo bildati lijevu ruku, već će desna strana spontano preuzeti “teret”, zaštitit će je.

(Kad smo kod teme ruku, za sve vas koji s njima imate problema, uočite kako su ruke povezane sa srcem. Dio iscjeljenja svakako leži u tome da sve što dotičete rukama i posao koji radite, radite s ljubavlju i predanošću. Karpalni sindrom sigurno nije samo posljedica pretjeranog manualnog rada ili rada na kompjuteru, već i našeg stava i osjećaja koji imamo na svom poslu.)

Lijevu ćemo ruku poštedjeti, masirati, opuštati i njegovati. Udruženo s duhovnim radom, ženskom aspektu sebe dajemo do znanja da je poruka primljena.

Cilj nam je kroz meditaciju ući u sveti prostor srca i postići zaljubljenost u ženski aspekt, ili drugim riječima postati bolji muškarac, onaj na kojeg se žena (kao unutarnji aspekt  i naša stvarna partnerica) mogu osloniti. 

Susret muškarca s vlastitim ženskim načelom u meditaciji može biti i u obliku vizije ili osjećaja povezivanja sa ženskim Božanstvom (Hieros gamos, sveti brak). 

Zanimljivu stvar doživio sam prilikom jednog mističnog susreta s Marijom Magdalenom koja mi je predala molitvu, od koje iznosim samo jedan njen dio, nama važan u kontekstu ove rasprave:

MARIJO MAGDALENO
MILOSNICE MOJA
POVEŽI ME SA SOBOM I UDIJELI MI BLAGOSLOV
UČINI ME DOSTOJNIM VITEŠKE ČASTI I RODA

Molim vas uočite višedimenzionalnost riječi milosnica. Milosnica, kao arhaičan izraz, označava ljubavnicu. Ujedno sadrži i riječ milost, znači ona koja je milostiva, pruža milost. 

I stvar je potpuno jasna- ako sam ja Krist, Marija je moja supruga, ljubavnica, ona uz koju liježem i kojoj sam parnjak (što opet tvori riječ pariti). Ako sam ja tragalac, u smislu da sam u potrebi, da nisam u svom centru, Mariji pristupam i obraćam se za pomoć kao njen učenik, kako bi bila milostiva prema meni. 

Učini me dostojnim da budem vitez -  sugerira potrebu da se svijest trajno nastani u Kristovoj svijesti i da to supružništvo (spajanje muškog i ženskog načela, unutarnjeg Krista i Marije) bude svjesno i stabilno. Vitez bez dame ne može ni biti vitez, to je svojevrsna ovisnost o ženskom principu (nužnost osvještavanja istog).

Mučno mi je kada se Marija Magdalena, u namjerno iskrivljenim crkvenim iskazima, koji za cilj imaju potiskivanje važnosti ženskog načela, opisuje kao prostitutka!  

Sve u meni govori, a i moja duhovna iskustva to potvrđuju,  da je istina upravo suprotna i da je ona zapravo bila inicijant i posvećenica najvišeg reda.

Stoga riječima milosnica i milostiva ovim putem vraćam njeno pravo, gotovo arhetipsko, značenje, jer riječi milosnica i milostiva danas se upotrebljavaju u iskrivljenom smislu- milosnica danas označava prostitutku, a milostiva označava razmaženu mladu djevojku koja nešto izvolijeva. 

Autor: Daniel Postružin
Pročitaj moje ostale članke iz Dnevnika indigo djeteta OVDJE.