Ratništvo višeg stupnja

Otpor svijetu, životu, onom što je pred nama, sve je to odraz ega koji svoje postojanje bazira na borbi i odvojenosti. Borba treba neprijatelja, neprijatelj je uvijek nešto izvan nas, odvojen od nas.

Borba, koliko god bila sveta, čestita i opravdana bila i dalje je samo borba. Otpor na životu održava ono s čime se borimo, jer naša svijest počiva na otporu, a svijest kreira realnost.

Zašto radije ne biti poput djeteta, očiju uprtih u Boga? Zašto ne odabrati nevinost i ne prepustiti se?   

Znam, nije lako. Duhovnjaštvo lagano zastrani u floskule, ako praktično nije potkrijepljena. Promatram samog sebe, svoju osobnost. Osjećaj identiteta kod mene velikim je dijelom vezan za ratništvo, borbu, sukobe, stalni oprez, naviknutost na patnju. To je sve utjecaj prošlih života. Prepuštanje je za mene opasno jer mislim da bih mogao nastradati ako samo i na tren sklopim oči i spustim gard. 

No, hajdemo malo secirati - Tko je taj koji može nastradati? Što može nastradati? Moje fizičko tijelo, bez sumnje. Pa nekakav osjećaj ponosa, pravde.  

Tko je taj koji se brani? Ne radi li se o faceti ega koja svoj identitet i svoje postojanje mudro opravdava, koristeći čak i borbu za pravedni cilj? 

No to je ratništvo nižeg stupnja, kakvim je obilovala naša povijest, jer doslovno uključuje borbu i sukobe. 

Ratništvo višeg stupnja podrazumijeva preobražaj ratničkog arhetipa u novog borca koji koristi mač Krista. Taj mač predstavlja svijest, a ne doslovno fizičko oružje. Bojno polje je kolektivna svijest. Glavni neprijatelj smo mi sami.

U filmu ‘Mary Magdalene (2018)’ jasno je prikazano ovo o čemu pričam. Isusovi učenici očekivali su revoluciju. Kroz cijeli film spremaju se za taj trenutak i u ključnom momentu, a koji oni jednostavno nisu razumjeli, počinju zamjerati Isusu. Iako im Isus nije to ničim nagovijestio, oni su očekivali revoluciju, neki događaj na fizičkoj razini koji će biti pokretač. I taj događaj se dogodio, u trenu kada Isus prevrće stolove i ukazuje na licemjerje svećenika. Ali na tome je i stalo, izvanjski gledano. Jedino Marija (žensko načelo) istinski razumije Isusa i shvaća da se revolucija treba dogoditi iznutra, promjenom nas samih, a ne okolnosti izvan nas. 

Isus nije kukavica, normalno da je podigao glas i tim budalama rekao što ih ide. No, postavio je granicu.

Juda krivo iščitava Isusove postupke, i ide toliko daleko da, iako voli Isusa, želi katalizirati željenu promjenu i dati Isusu “drugu šansu” tako da izdaje njegovu lokaciju. On je samo htio natjerati Isusa da “pokaže pravog sebe”, digne ruku i kaže jednu riječ i brda će se pomaknuti, a neprijatelj popadati mrtav. Naravno da se to nije dogodilo.  

Na početku članka sam rekao ‘Strah od povrede kreira upravo povredu’. Po tome ispada da je Isus bio u strahu, u otporu i time manifestirao fizički napad na sebe. Ne, Isus je sve ovo mogao izbjeći, no dio njegovog poslanja je bio preuzeti karmu svijeta, barem toliki udio kako bi planeta Zemlja mogla nastaviti s postojanjem i zakoračiti u neko novo doba.

Prijatelji, kontemplirajte na tu Isusovu snagu. Znaš da dolaze po tebe, a ti ne bježiš, ne braniš se, ne skrivaš se. 

Divim se i njegovoj ljudskosti, jer drag mu je njegov život pa noć prije njegovog uhićenja u molitvi kaže  “Oče, možeš li ikako ukloniti taj teret od mene?”. Ta, naravno da želi živjeti.  Svi mi želimo. Prije svega, Isus je čovjek, i mi se možemo poistovjetiti s njime.

Klanjam se i njegovoj beskrajnoj milosti, jer sebe (fizičko tijelo) je žrtvovao radi tebe i mene. Da nam pokaže put istinskog ratnika.