Početna Članci Dnevnik indigo djeteta Da li je vodstvo Učitelja nužno na duhovnom putu?

Da li je vodstvo Učitelja nužno na duhovnom putu?

Objavio: Indigo-svijet.hr

Datum objave

:
30.10.2025

Prije dvadesetak godina sanjao sam kako trčim s rukama u džepovima i susrećem Učitelja (Đuro Despot) okruženog učenicima. Htio sam izraziti poštovanje prema Učitelju tako što bih izvukao ruke iz džepova i napravio namaste položaj, ali jednu od ruku nisam uspio izvući, pa sam to učinio samo jednom rukom. Učitelj je upitao prisutne tko sam i kako se zovem - nije me prepoznao! Osjećao sam se loše jer sam želio biti dio te skupine, a ne osjećati se kao vuk samotnjak. Žudio sam za bliskošću i pripadnošću. Dok sam razmišljao o tome, nastavio sam trčati i stigao u Pariz, gdje sam zatekao Eiffelov toranj kako stoji naopačke!

Nedugo nakon toga, podijelio sam ovaj san sa starim prijateljem Marjanom. On je kratko komentirao, aludirajući ujedno na moje stalne dvojbe oko toga trebam li uopće pripadati nekoj duhovnoj školi i "služiti" učiteljima - "Eto, vidiš kamo dolaziš bez učitelja!"

Ovaj san izražava važnost pripadanja i slijeđenja Učitelja. Osjećaj da nisam bio prepoznat izazvao je nelagodu jer sam želio biti dio zajednice koja dijeli duhovni put. Želio sam bliskost i podršku koju može pružiti zajednica učenika. Međutim, zbog nedostatka potpune predanosti (samo jedna ruka čini namaste pozdrav) i nedoumica o važnosti Učitelja, u snu Učitelj nije ni znao tko sam ja. Međutim, to njegovo neprepoznavanje je moja “krivica” i ukazuje na moj nedostatak povjerenja i zadršku.

Marjanov komentar ukazuje na to da je Učitelj ključan za naš rast i razvoj. Bez vodstva i podrške Učitelja, možemo lutati i biti zbunjeni na svom duhovnom putu. Učitelji imaju dublje razumijevanje i iskustvo koje mogu podijeliti s nama, pomažući nam da rastemo i napredujemo na našem putu samospoznaje.

Njihova mudrost i iskustvo mogu nam pomoći da prevaziđemo izazove, razumijemo dublje istine i ostvarimo svoj puni potencijal. Pripadanje duhovnoj školi i učenje direktno od Učitelja može nam pružiti podršku, inspiraciju i zajedništvo. Kroz tu povezanost možemo razviti dublje razumijevanje sebe i duhovne stvarnosti. 

Međutim, smatram da duhovni tragatelj ne smije gubiti vlastitu autonomiju ili ovisiti o drugima za svoju duhovnost. 

Većina duhovnih zajednica koju sam posjetio je gajila neku vrstu doktrine - uvijek je nedostajala šira slika i istinska otvorenost za tuđa mišljenja i druge duhovne pravce. Kada ti netko kaže “moj put je najbolji i jedini” glup si ako ti se ne upali crvena lampica. Rigidnost mi se nikad nije pokazala kao ispravan put.

Ili kad te netko uvjerava u nešto. Čemu? Ako je to što propagiraš tako dobro i uzvišeno, ja ću to sam shvatiti. Nemoj vrijeđat moju inteligenciju :)

Pravi učitelji nas podučavaju kako prepoznati i osloboditi vlastite blokade i ograničenja te nas potiču na preuzimanje odgovornosti za svoj rast i razvoj.

No gdje su ti učitelji? Koliko ih poznajete? Moja lista je vrlo mala. Eckhart Tollea ne znam osobno, ali bih sa priličnom sigurnošću mogao reći da je ispravan. 

Ili Đuru Despota, iako to ne znači da sam se bezuvjetno slagao sa svime što je rekao.  

Iz sadašnje perspektive (jer ovaj san sam ipak usnio prije više od 20 godina) ustoličio sam se u mišljenju da Učitelji imaju važnu ulogu u duhovnim počecima, dok s vremenom moramo postati samostalni. Ključno u svemu je razviti kritičko mišljenje i nikad ne ignorirati unutarnji osjećaj i vlastitu savjest. 

Bezuvjetno ne možeš i ne smiješ vjerovati nikome. Linija manjeg otpora je ako vjeruješ i slijepo slijediš neku zajednicu ili sektu koja će “razmišljati za tebe”, a ti ćeš uživati u prividnom zajedništvu i osjećaju snage koji ti ta zajednica naoko pruža. No, onaj tihi glas savjesti uvijek tinja i progovara na svaku nepravdu ili očiglednu glupost. I upravo taj glas ti je možda i najbolji učitelj kojeg ćeš imati.

Sjećam se kao da je bilo jučer - Đuro Despot nam je na kraju jedne meditacije rekao -”Sve sam vam dao. Više ne morate dolaziti kod mene”. Kao istinski Učitelj, on se nikad nije vezao na ljude, niti je na bilo koji način manipulirao, a što mnogi “učitelji” rade, najčešće zbog financijske koristi. 

Kao istinski majstor, Đuro nas je potaknuo da i mi krenemo putem ostvarenja vlastitog majstorstva.

Autor: Daniel Postružin