Ljubavne kartice - uvod

Susret s filipinskim iscjeliteljem Cezarom još uvijek je svjež u mojem sjećanju. U trenu kada sam htio napustiti Cezarovu sobu u kojoj me tretirao, zaustavio me pitanjem: – Imaš li još koji problem?

- Ne - odgovorio sam.

Nasmijao se rukom pokazujući na moja prsa. – A što je ovo? – pitao je.
- Ovo? - pokušao sam izbjeći direktan odgovor. - Ma nije to ništa, samo mali problemi sa ženama.
- Kakvi problemi? - Cezar me razoružao širokim osmjehom. – Ne razumijem, molim te, objasni mi.

Znao sam dobro na što Cezar cilja pokazujući rukom. Naslutio sam da je u dobroj mjeri vidovit i da upravo gleda u teret patnje koji mi je već godinama pohranjen u području srca.

- Pa... Imao sam dosta problema na ljubavnom planu. – izustio sam.

- Ha, ha - Cezara je počela zabavljati moja priča. - Izgleda kao da si pretrpio veliku traumu?!

- Da, nikako da nađem pravu osobu. Sve što mi nakon tih odnosa ostaje je velika bol, dosta toga se skupilo.

- Slušaj me dobro – Cezar se naglo uozbiljio. – Pronađi način da taj teret izbaciš iz sebe. U suprotnom će ti se simptomi početi pokazivati na koži. Po pitanju žena reci sam sebi naglas: Ma, ima žena koliko hoćeš!

Cezara je iskreno začudilo moje emotivno stanje. Objasnio mi je kako je ženidba na Filipinima dio tradicije i kako ljudi ne pate od pomanjkanja partnera i ljubavi.

Taj tren, dakako, nisam bio sposoban odmahnuti rukom poput Cezara i napraviti to što je upravo rekao. No obećao sam Cezaru da ću se pozabaviti sobom i otpustiti emotivni teret koji me silno tištio.

Nepuna dva mjeseca kasnije pojavila mi se prva mrlja na koži. Cezarove su se riječi potvrdile i to je bilo krajnje upozorenje da pitanje ljubavi i odnosa napokon izvedem na površinu i razriješim emocionalni teret koji mi je počeo oštećivati zdravlje.

Bio sam spreman suočiti se sa svojim najvećim strahovima - od samoće i neuzvraćene ljubavi. To je bio put kojeg me čak ni Cezar nije mogao poštedjeti. Jer toliko sam toga još trebao proći i naučiti.

Ono što je Cezar htio da mu pojasnim, u mjesecima koji su dolazili najprije sam morao objasniti samome sebi. Kako sam se i zašto uspio dovesti do ovog stanja? Je li sudbina bila protiv mene, jesam li nešto zgriješio u prošlim životima? Je li krivo moje djetinjstvo? Zašto toliko muke i patnje čiji kraj se ne nazire? Mogu li nešto učiniti po pitanju ljubavnih veza i općenito svog života? Što moram napraviti kako bih bio sretan? Pitanja su se nizala, a odgovori i rješenja su ubrzo počeli pristizati.

Naposljetku, u moj život je ušla ljubav i tada sam shvatio koliko se toga u meni promijenilo od posjete Cezaru. Mnogo toga je valjalo dovesti u red, a rezultat je bio itekako vidljiv i opipljiv! Stajao je preda mnom u obliku prekrasne djevojke velikih plavih očiju, imenom Maja.

Trenutno razmišljam o zapadnom čovjeku, njegovoj otuđenosti, izoliranosti i usamljenosti. Kod duhovnih tragatelja također često susrećem probleme u pronalasku kompatibilnog partnera. Vjerujem da je to stoga što dobar dio njih u svojoj nutrini teži višem obliku odnosa i doživljaju prave intimnosti. Možda i nesvjesno, osjećaju kako ih potraga za pravim partnerom zapravo vodi do pravog sebe. A takav zadatak često zahtijeva osamljivanje, kako bi se kreirao prostor za introspekciju i suočavanje sa samim sobom.

Nadalje, uočio sam da je problem partnerstva ujedno problem ega i vlastite negativne programiranosti. Ukratko, borimo se sami sa sobom, kažnjavamo se i time nesvjesno odgađamo željeno.

Naše predodžbe o ljubavi su također vrlo često pogrešne. Zbog toga što imamo predodžbe o tome kako naš partner treba izgledati i ponašati se, SAVRŠENA ljubav ne postoji (jer tko može uvijek odgovarati na takve zahtjeve?).
No ono što je moguće je PRAVA ljubav među partnerima, a to je slična vrsta ljubavi koju inače upućujemo malom djetetu ili samome sebi. Po mojem shvaćanju, ono što uistinu postoji jest sveti odnos, a to je onaj odnos dvoje ljudi između kojih je zaživjela prava ljubav, prava intimnost.

Iako su moja stajališta liberalna, osobno proučavam, cijenim i njegujem isključivo heteroseksualni monogamni odnos. U tom kontekstu sam i kreirao ove kartice, ali bez želje i namjere da ga posebno ističem i propagiram pred ostalim oblicima odnosa. No ono što mogu i želim je pisati jedino o onom što mi je osobno blisko, što jesam i što osjećam kao vlastitu istinu.

Što je neka osoba svjesnija, njene se misli i emocije daleko brže manifestiraju. Upravo ova odgovornost, mogućnost i moć koju imamo nad okolnostima svog života okosnica su ovih poruka koje se nalaze pred vama.

U želji da pomognem tragateljima za ljubavlju, umjesto prevelike analize i priče, odlučio sam se na krajnje praktičan pristup ovoj temi. Svaki navedeni korak sam osobno prošao i iskusio. To me ne čini velikim znalcem, ali osjećam potrebu izraziti se.

Znam jedno – odgovorni smo za sve što nam se događa u životu. Privlačimo ono što jesmo, što vjerujemo i osjećamo o sebi i svijetu. Toliko jednostavno, toliko istinito.

Sve što nam treba je odluka da zaronimo u sebe i suočimo se s onim aspektima koji nas sprečavaju u ostvarenju našeg krajnjeg odredišta – radosti koja želi biti podijeljena.

Gledati u oči svog partnera, u njima prepoznati Boga i samog sebe, veliki je blagoslov.

Želim vam ga iz dubine svog srca.

Daniel Postružin

IZVUCI KARTICU ONLINE

NARUČI SVOJ PRIMJERAK KARTICA U WEB SHOPU