Početna Članci Zdravlje i prehrana Tko ima uši, neka čuje

Tko ima uši, neka čuje

Datum objave: 11.02.2010

Ljudsko je uho čudesan organ. Ono kao prvi osjetilni centar preuzima svoju funkciju već u majčinu tijelu i kao posljednje svojim radom prestaje pri približavanju smrti.

Ljudsko je uho čudesan organ. Ono kao prvi osjetilni centar preuzima svoju funkciju već u majčinu tijelu i kao posljednje svojim radom prestaje pri približavanju smrti.

Anatomski gledano naše je uho zaista izvanredno djelo stvaranja, koje zvučne valove pretvara u električne signale i dalje ih vodi do mozga, gdje ih doživljavamo kao slušanje.

Svi zvučni signali istovremeno sadrže informaciju, poruku, koja pomoću uha stiže do ljudskoga mozga i tamo biva razrađena radi razumijevanja.

Na taj smo način sposobni čuti, razumjeti i stupiti u vezu sa svijetom.

Dakle, u govoru se razvijaju najrazličitiji pojmovi, koji su povezani s procesom slušanja. Govori se npr. o pojmovima slušati, pozorno slušati i prečuti. Poznajemo i pojam prisluškivati i od toga izvedenu riječ poslušati.

Pri slušanju pažnja je svjesno upravljena na odgovarajući signal. Pojam pozorno slušati odnosi se na potpuno otvaranje uha za sadržaj. Čuti takoreći znači iznutra-čuti, a prečuti upravo suprotno.

Pojam prisluškivati nastao je kasnije od izvedene riječi pozorno slušati, a misli se na intenzivno usmjerenje na zvučni poticaj. Od nje je izveden pojam poslušati. Ako znamo da je prefiks ge- etimološki nastao iz starog runskog pisma kao pojam za život, onda se danas riječ poslušati tumači kao "prisluškivati stvarni život".

Ako razmislimo kolika je raznolikost zvučnih signala koji neprekidno stižu u ljudsko uho, bit će jasno kakav težak rad obavlja taj organ. Upravo je zato važno u našemu bučnomu vremenu ponekad vlastitim ušima priuštiti odmor, povremeno se prepustiti miru - tišini. Tada se, naime, čovjek može potpuno zaštititi pred poplavom podražaja.

Sve se to tiče slušanja na "vanjskomu" polju. U tomu smislu mogu čuti svi koji imaju nepovrijeđene uši. Za to ne treba nikakav poseban uvjet.

Ali, što je onda s biblijskim riječima: " Tko ima uši da čuje, neka čuje!" i drugim riječima mislio Isus, koje se u različitim evanđeljima odnose na slušanje? Postoji li još neko drugo slušanje osim uobičajenoga, prirodnoga?

Postoji. To je slušanje "unutarnjim" uhom. Ono se odnosi na poticaje iz jednoga drugoga područja postojanja - duhovno- duševnoga To su titraji vrlo fine vrste, kojima nam se isto može saopćavati preko unutarnjeg slušanja. Te titraje - poruku možemo "čuti" samo ako su otvoreni odgovarajući "provodnici" i ako je razvijen duševni prijemni organ. "Unutarnje" slušanje moguće je tek kada čovjek takoreći napusti "vanjsko" područje i krene u traganje za vrijednostima i snagama koje pripadaju "unutarnjemu", duhovno-duševnomu polju. Tek se tada mogu otvoriti vrata koja vode k novom opažanju i omogućiti razmjenu snaga. Ta se vrata nalaze u ljudskomu srcu i otvaraju se onima koji ih čeznutljivo traže.

Duhovna škola Zlatnog Ružina Križa ima zadaću svim tražiteljima pokazati put prema tim vratima i pomoći im da ih otvore.

Ali za to mora utihnuti "vanjski" čovjek. On mora u sebi osluhnuti ne bi li u svojemu najdubljemu biću razabrao glas tišine i razumio njegovu poruku. To na početku samo ponekad uspije. Ali tijekom vremena u takvomu će se tražitelju dešavati promjena koja se tiče cjelokupnoga osjetilno-organskoga opažanja. On će tada moći čuti "novim" ušima. Za takvoga čovjeka vrijede Isusove riječi:

" Tko ima uši da čuje (glas tišine), neka čuje!"

Izvor:

Lectorium Rosicrucianum
http://www.lectoriumrosicrucianum.hr