Početna Članci Zdravlje i prehrana Teslin auto na kozmičku energiju

Teslin auto na kozmičku energiju

Datum objave: 11.02.2010

U knjizi "Tajne tehnologije hladnog rata - projekt Haarp i dalje", Gerija Vasilatosa, spominje se i Teslin prijemnik energije koji je on izgleda veoma uspješno 1930. testrirao na automobilu.
Vasilatos piše da je Tesla već ranije proučavao stanje naelektriziranih čestica u čvrsto nabijenom vrtlogu etera (jonosfere). Snaga koja se ispoljavala u blizini takve vrtložne eterične konstrukcije bila je ogromna, a eterska težina održavala je izvanrednu stabilnost.
U takvu konstrukciju postavljena kristalna rešetka stvorila bi električni napon. Sa izvjesnim metalnim rešetkama unutaratomsko polje energije koje bi se tada stvaralo bilo je neizmjerno.

U knjizi "Tajne tehnologije hladnog rata - projekt Haarp i dalje", Gerija Vasilatosa, spominje se i Teslin prijemnik energije koji je on izgleda veoma uspješno 1930. testrirao na automobilu.
Vasilatos piše da je Tesla već ranije proučavao stanje naelektriziranih čestica u čvrsto nabijenom vrtlogu etera (jonosfere). Snaga koja se ispoljavala u blizini takve vrtložne eterične konstrukcije bila je ogromna, a eterska težina održavala je izvanrednu stabilnost.
U takvu konstrukciju postavljena kristalna rešetka stvorila bi električni napon. Sa izvjesnim metalnim rešetkama unutaratomsko polje energije koje bi se tada stvaralo bilo je neizmjerno.

Poznato da je Tesla u svom radu tražio napon kojim bi ove eterske izljeve energije pokrenuo, a kada bi takva energija pokuljala trebalo ju je jednostavno uhvatiti specijalno konstruiranim prijemnikom i sprovesti u električni motor.
Jedan takav prijemnik je Tesla očito veoma uspješno isprobao na automobilu 1930.
Priču o tome zabilježio je aeronautički inženjer Derek Alhers, koji je stupio u kontakt sa Teslinim rođakom iz Jugoslavije, Petrom Savom, koga je Tesla pozvao u Bufalo da zajedno testiraju automobil "na struju". U druge očito nije imao povjerenja.
To je bio auto marke Pierce Arrow, jedan od luksuznih automobila tog perioda. U autu se nalazio električni motor dužine oko 1 metra i obima oko 60 cantimetara. Iz njega su vodila dva debela kabla vezana za prednju kontrolnu tablu. Dodato je bilo i skladište za 12 Voltne baterije.


Maksimalna brzina rotora je bila 30 okretaja u sekundi sa vučom od 80 konjskih snaga. Bila je tu i antenska cijev visoka 1,8 metara uglavljena u zadnji dio auta.
Tesla je sjeo na mjesto suvozača i počeo podešavati prijemnik energije na komandnoj ploči koji nije bio veći od kratkovalnog običnog radija. U njemu se nalazilo 12 specijalnih cijevi koje je Tesla ponio sa sobom u maloj kutiji u obliku kofera.
Savo je rekao Ahleru da je Tesla prijemnik sastavljao u hotelskoj sobi. Ove neobične cijevi točno su ulegle u svoja ležišta kada ih je postavio. Kada je gurnuo dvije cijevi Tesla je rekao da sada imaju struju i da može da okrene kontakt ključ. Savo je to učinio, ali se nije čuo nikakav zvuk. Ali, čim je pritisnuo gas automobil je krenuo. Svo vrijeme vožnje nikakav zvuk motora se nije čuo.
Nije poznato koliku su dužinu puta prešli, za osam dana koliko su se vozili, ali gorivo nikada nisu sipali.
Brzina koju su dostizali je bila od 90 do 120 milja na sat.
Osmog dana zaustavili su se na nekoj staroj farmi 20 milja od Bafala. Auto su tamo ostavili u jednom sjeniku, a Tesla je ponio svojih 12 cevi iz prijemnika i ključ za pokretanje.
Dok su se vozili gradom i kroz predgradja Tesla nije htio odgovarati na Petrova pitanja. Tek kada su bili daleko izvan grada rekao je rođaku da je pokretačka snaga auta povezana sa "misterioznom radijacijom koja dolazi iz etera" i da je "energija na raspolaganju u neograničenim količinama". Savo se prisjetio i riječi da on "ne zna odakle ona dolazi, ali da čovječanstvo treba biti zahvalno za njeno postojanje". Mala spravica na suvozačevoj strani očito je primala tu misterioznu energiju.
Savo je još stekao utisak da se Tesla plašio da netko ne otkrije njegova istraživanja. Uspio je samo saznati kako Tesla očekuje da će se njegova sprava uskoro koristiti na velikim brodovima, čamcima, vozovima i u automobilima.
Kasnije je Savo načuo da je prijemnik sa cijevima i ključem ubrzo nakon vožnje spaljen zbog sigurnosti "jer su procurile neke informacije".
Mjesec dana nakon vožnje Petra Savu je pozvao čovek koji se predstavio kao Lee de Forest i pitao ga kako mu se dopala vožnja? Savo je odgovorio da je bio veoma radostan zbog te misteriozne vožnje, a de Forset mu je rekao da je njegov ujak Tesla najveći živi znanstvenik na svijetu.
Kada kasnije je Savo pitao ujaka Teslu da li će njegov "prijemnik" biti negdje upotrijebljen, Tesla je šturo odgovorio da je bio u pregovorima sa nekim od najvećih kompanija za izgradnju brodova. Kako je Savo dalje zapitkivao ujak je postajao ljut i nevoljan za priču. Savo je saznao da je bio veoma zabrinut za sigurnost svojih pronalazaka i sve testove je radio uz veliku predostrožnost i tajnovitost jer je nekoliko puta bio žrtva manipulacija.
Danas se na Aljasci pod pokroviteljstvom Pentagona u okviru projekta HAARP vrši zagrijavanje čestica ionosfere (na visini od 65 do 950 km) radio valovima ekstremno visoke i niske frekvencije gdje se dijelovi ionosfere pretvaraju u viskotemperaturnu plazmu. Posljedica su promjene klime iznad određenog područija. Vjeruje se da su mnoge suše i poplave posljednjih godina, posebno u zemljama koje je američka administracija proglasila "osovinom zla", posljedica ovog zastrašujućeg savremenog oružja.

Ivona Živković

Objavljeno u NIN-u,06.07.2006.

Izvor: www.ivonazivkovic.net