Početna Članci Zdravlje i prehrana Staronovi pogled na iscjeljivanje - revolucionizirana homeopatija

Staronovi pogled na iscjeljivanje - revolucionizirana homeopatija

Datum objave: 11.02.2010

Dr. M.L. Sehgal (1929. – 2002.) prihvatio se homeopatije prvotno kao hobija. Kasnije je postala njegova strast i poduzeo je razna istraživanja kako bi poboljšao njenu učinkovitost. Njegova metoda propisivanja lijeka pokazala se uspješnom u liječenju mnogih slučajeva i akutnih i kroničnih bolesti. Ujedno se pokazala iznimno efikasnom i vremenski i po rezultatima izlječenja u slučajevima, kako je u Indiji, kada liječnik ima i po 150 pacijenata dnevno, što znači da ne može po pacijentu odvojiti 2-3 sata radi uzimanja slučaja kako bi izradio detaljnu povijest bolesti i dobio sliku simptoma po kojima bi pacijentu odredio lijek.

O osnivaču

Dr. M.L. Sehgal (1929. – 2002.) prihvatio se homeopatije prvotno kao hobija. Kasnije je postala njegova strast i poduzeo je razna istraživanja kako bi poboljšao njenu učinkovitost. Njegova metoda propisivanja lijeka pokazala se uspješnom u liječenju mnogih slučajeva i akutnih i kroničnih bolesti. Ujedno se pokazala iznimno efikasnom i vremenski i po rezultatima izlječenja u slučajevima, kako je u Indiji, kada liječnik ima i po 150 pacijenata dnevno, što znači da ne može po pacijentu odvojiti 2-3 sata radi uzimanja slučaja kako bi izradio detaljnu povijest bolesti i dobio sliku simptoma po kojima bi pacijentu odredio lijek. Ovom metodom, uvježbani praktičar može već nakon 2-3 minute odrediti lijek, a najčešće ne više od 15 minuta. Iznimna ušteda u vremenu, ali nikako ne na uštrb pacijentove dobrobiti. Godine 1983. osnovao je svoju školu “Dr. Sehgal's School of Revolutionized Homoeopathy” u Indiji. Autor je 8 knjiga iz serije pod naslovom “Rediscovery of Homoeopathy” (Ponovno otkrivanje homeopatije), a 9. knjigu napisao je zajedno sa svoja dva sina dr. Sanjay Sehgalom i dr. Yogesh Sehgalom. One daju detaljan prikaz njegove metode. Djela su mu, izvorno napisana na engleskom, prevedena na mnoge druge jezike, npr. njemački, talijanski i češki. Mnogo je sljedbenika Sehgalove metode diljem svijeta.
O otkriću

Nakon pomnog promatranja nekoliko pacijenata u svojoj obitelji koji su patili od groznice na mahove i nisu odgovarali na liječenje po starom principu totaliteta, tj. tjelesni plus mentalni simptomi, usredotočio se i propisao lijek isključivo po mentalnim signalima koje je pacijent odašiljao. Na svoje iznenađenje, počeo je dobivati pozitivne rezultate. Upravo ga je ovo slučajno otkriće na koncu odvelo do osmišljavanja revolucionizirane homeopatije (RH). Ono je naravno uzelo u obzir gledište već prihvaćenih majstora da ukoliko imamo pouzdane mentalne simptome, da tjelesne možemo ignorirati. Tijekom godina svoju je metodu razvio u potpuno razvijen koncept koji je u svom pristupu holističan. Postavio je temelje nezavisne, sustavne i znanstvene primjene tih principa, i u tom je procesu svijetu dao jedan nov i jedinstven način uporabe i tumačenja rubrika, koja je metoda sama po sebi, poznate kao revolucionizirana homeopatija ili Sehgalova metoda.
Prinicipi RH

Prema dr. Sehgalu, dvije glavne funkcije tj. asimilacija (upijanje) i eliminacija (uklanjanje) stalno se i automatski odvijaju u tijelu. Naruši li se ta rutina, tada, osim što organizam proizvodi tjelesne simptome, stvaraju se i odgovarajući utjecaji na um u obliku osjećaja. Ti se osjećaji odražavaju kroz govor i/ili djelovanje. Dr. Sehgal otkrio je da su te izgovorene riječi i djela ključni simptomi koje valja primijeniti na rubrike, a tjelesni se simptomi mogu zanemariti.
Razlike RH od klasične homeopatije

Kako se RH razlikuje od klasične homeopatije koja također koristi mentalne simptome? U klasičnoj homeopatiji, za propisivanje lijeka u razmatranje se uzimaju samo neuobičajeni, rijetki i čudni karakteristični simptomi. Za razliku od nje, RH isljučivo propisuje na temelju čestih, najobičnijih i uobičajenih simptoma uma, od kojih se važnost pridaje jedino onima koji su PPP – prisutni, predominantni (prevladavajući) i perzistentni (ustrajni). Stoga RH očekuje da lijek uravnoteži te mentalne signale po kojima je i propisan, i ujedno pokrene neko izbacivanje iz tijela (izlučevine) iz nosa, usta, mokraćovoda, anusa, kože itd. pružajući time olakšanje određenom bolesnom stanju pacijenta.
Što su PPP?

* Prisutan: Stanje pacijenta u vrijeme uzimanja slučaja.
* Predominantan: Onaj koji prevladava u umu pacijenta.
* Perzistentan: Onaj koji se nastaji trajno nastaniti u organizmu.

RH djeluje sukladno starim učiteljima

Praktična primjenjivost Hahnemannovog zlatnog principa liječenja (liječenje mora biti ugodno, brzo i trajno) vidi se kako postaje stvarnošću tijekom iscjeljivanja. Mora se liječiti pacijent, a ne bolest! Ukoliko ste si ikada dali truda malo surfati internetom tražeći više podataka o homeopatiji, kao što sam ja, uvidjeli biste da skoro sve homeopatske web stranice spominju lijekove za određene bolesti, što je zapravo alopatski pristup – liječiti organ, a ne čovjeka. RH-ove web stranice su prve, na koje sam ja naišla (dopuštam da ima i drugih), koja isključivo govori o iscjeljivanju čovjeka kao cjeline, a ne pojedinih simptoma, organa ili bolesti!

Heringov zakon: Ozdravljenje mora započeti iznutra prema van, od centra prema periferiji, odozgora prema dolje, u obrnutom redoslijedu dolaska. Jedan lijek po jednu dozu.

Mislim da je svima sasma jasno da je naš um, kako ga Kent definira, ujedno i naše središte, tako da homeopat koji gleda isključivo mentalne simptome da bi propisao lijek, kao što to čini RH, djeluje u savršenom suglasju s ovim zakonom. Dr. Kent kaže, liječite čovjeka. Čovjek postoji u svojoj volji i razumijevanju, a podržava ga njegovo pamćenje. To je, drugim riječima, njegov um. Um je najosjetljviji dio ljudskog bića. U slučaju bolesti ili dokazivanja, um će prvi reagirati. Dr. Sehgal naglašava da “lijek koji je uistinu pravi similimum (onaj čija slika simptoma je najsličnija slici simptoma pacijent), mora biti u stanju obnoviti prirodni red u organizmu pomažući mu da se samo iscijeli u pravcu koji mu zadaje lijek, što ujedno potiče proces prirodnog iscjeljivanja.”
Umijeće uzimanja slučaja po RH

Svaki pacijent koji dođe na tretman, govori o nečemu. To ne mora nužno uvijek biti isključivo o njegovoj bolesti. On može također govoriti o svom poslu, svojoj okolini što uključuje i njegove društvene i osobne stvari, itd. Zapravo, može u potpunosti ignorirati razgovor o svojoj bolesti zbog koje je zapravo došao liječniku. Stoga prva stvar koju homeopat valja učiniti jest pratiti što i o čemu mu pacijent govori. Druga stvar koju valja učiniti jest promatrati što pacijent čini (svojim rukama, udovima i izrazima lica – gestikulacije) dok priča.
Razumijevanje rubrika

Postoje fine, suptilne razlike u rubrikama koje slično zvuče, a te razlike dobar homeopat mora dobro poznavati kako bi ih mogao učinkovito primjenjivati npr. pažljiv, oprezan i tjeskobno oprezan razlikuju se po:

* Pažljiv: Čovjek može biti pažljiv dok nešto radi.
* Oprezan: Oprezan prije nego se nešto dogodi.
* Tjeskobno oprezan: Kad se čovjek osjeća dovoljno zabrinuto, poznaje uzrok i želi izbjeći da počini pogrešku.

Primjena rubrika

RH predstavlja nov i jedinstven način primjene i tumačenja rubrika, npr. mi općenito znamo značenje riječi ekstravagantno, to je obično termin koji shvaćamo kao nešto što se odnosi na novčane stvari. RH taj izraz uzima korak dalje i tu rubriku shvaća kao suvišak bilo čega. Izrazi li pacijent da je čekao mnogo dana i da olakšanje nije nastupilo, i kaže li: “Koliko još moram čekati? Postoji granica do koje mogu to otrpjeti.” Ova se izjava može protumačiti kao Strah od ekstravagantnosti. Tijekom godina, dr. Sehgal izliječio je mnoge slučajeve primjenom ove rubrike, uz druge, i propisujući opium [da ne bi bilo zabune, u pitanju je homeopatski pripravak, a ne opojna droga].

Da damo drugi primjer: Pacijent može reći da ima upalu uha. “Možete li učiniti nešto za mene i to odmah?” Ovdje će rubrika biti Nošen, želja da bude brzo. Pacijent želi da netko učini nešto za njega i želi trenutačno olakšanje. To je primjer metaforičnog tumačenja rubrika koje je načinilo Metodu dr. Sehgala tako popularnom. Dr. Rajan Sankaran ovu metodu navodi u svojoj knjizi “Duh homeopatije”.
Praktični pristup
1. slučaj

Prije unosa lijeka, misli pacijenta koji je patio od uhobolje bile su:

* Noć se bliži i pogorša li se uhobolja, moram srediti nekakvu alternativu, tako da u slučaju potrebe mogu se za sebe pravilno pobrinuti.
* Ne sredim li nešto, zasmetat ću drugima ljudima u kući.
* Treća stavka koja je uzeta u razmatranje bila je da se smijao dok je pričao, kao da baš i nije bio ozbiljan oko toga.

Jednom kada su mentalne rubrike odabrane, bile su:

* Pažljiv
* Tjeskoba
* Lakomislen

Na osnovu toga odabran je lijek Baryta Carb 30, 3 doze u razmaku od po 15 minuta. Nakon što je lijek uzet, prvo su se ta tri mentalna simptoma po kojima je lijek propisan, normalizirala, a nakon toga, kako se uhobolja smanjivala tako je rijetka vodena izlučevina počela iz nosa curiti. U gore navedenom primjeru, lijek je propisan na temelju prisutnih, prevladavajućih i ustrajnih simptoma uma. Stoga, kad su se mentalni simptomi uravnotežili, a nosne izlučevine počele curiti, konačno se i određeni organ (uho) počeo iscjeljivati.
2. slučaj

Šestomjesečno dijete sisalo bi majčinu bradavicu i zastajkivalo svako malo kao da je iscrpljeno, odmarajući svoju glavicu na majčine grudi, pa bi nakon nekog vremena podiglo svoju glavu da se opet nahrani. Majka se jednostavno požalila: “Dijete ne ispunja dovoljno svoj trbuščić i odbija uzeti bilo kakvu drugu hranu, samo želi sisati mlijeko. Tako je skoro od rođenja – dijete se ne nahrani dokraja i želi samo sisati.” U ovom su slučaju svi prethodni tretmani raznih vrsta omanuli. Ovaj je slučaj riješila China off. na temelju rubrike: Tupost, tromost, poteškoće u razmišljanju i razumijevanju, povremena obamrlost.
Učenje metode

Niz seminara održava se u Europi, koji drže dr. Sanjay Sehgal i dr. Yogesh Sehgal, obojica sinovi i predani učenici dr. M.L. Sehgala, te višestruko verificirani homeopati i priznati stručnjaci kojima je dopušteno održavati praksu i u Velikoj Britaniji. U Hrvatskoj je tek ove godine u lipnju održan prvi seminar koji je među hrvatskim homeopatima pobudio velik interes, a svi zainteresirani (homeopati ili ne) za idući seminar koji će se održati u početkom studenog ove godine, mogu se javiti za više informacija Centru za promicanje kvalitete življenja “Novi Put” na tel. +385 1 369 0969,
mob. +385 91 7980 679.
Radi boljeg razumijevanja teksta, za one koji nisu upoznati s homeopatijom, donosimo vam kratku povijest i sažeti pojmovnik homeopatije

Njemački liječnik dr. Samuel Hahnemann, otkrio je homeopatiju 1790. godine. Tijekom jednog od svojih pokusa primijetio da je nakon što je popio sok načinjen od kore Chine (Cinchona officinalis) razvio simptome malarije (zimicu, groznicu, mučninu); a ista se zapravo koristi u liječenju malarije. Tako je nastao novi sustav medicine nazvan homeopatija koji se temelji na principu Similia Similibus Curantur tj. slično se sličnim liječi. Odnosno, lijek koji daje određeni niz simptoma u zdravom pojedincu može iste te simptome izliječiti u bolesnom. U svojim je pokusima dr. Hahnemann razvio metodu potenciranja homeopatskih pripravaka razrijeđujući ih u vodeno-alkoholnoj otopini, a onda ih snažno tresući. Rezultati su ga uvjerili da visok stupanj razrijeđenosti ne samo da smanjuje nuspojave pripravaka već istodobno i pojačavaju njihova medicinska svojstva.

Riječ homeopatija izvire iz grčkih riječi homoeos = slično; i pathos = bolest ili patnja, a znači “Slično liječi slično”. Učinkovitost homeopatskih pripravaka valjano je dokazana za većinu boljki, uključujući i one koji predstavljaju izazov modernoj medicini, poput reumatoidnog artritisa, raka (zloćudnosti različitih uzroka), diabetesa melitusa, i sl. Ono najvažnije jest da s obzirom da su homeopatski pripravci u velikim razrijeđenjima, nuspojave su značajno smanjene, tako da je ovaj sustav savršen za liječenje dojenčadi i djece. Učinci ili medicinska valjanost pojedinih lijekova dokazuju se putem njihovih dokazivanja. Homeopatski se pripravci dobivaju iz raznih izvora. Dobar lijek uklanja bolest s njenim korijenom i iza sebe ne ostavlja nikakvog traga bolesti. U homeopatiji velika se važnost pridaje individualnosti (konstituciji), jer ne postoje dva ista pojedinca. Stoga imamo jedan lijek po osobi, i time taj put postaje jedinstven i točniji. Uzimanje slučaja najbitniji je dio prije liječenja u okviru kojeg liječnici analiziraju mentalne i tjelesne simptome. Tu su i pojmovi vitalne sile i mijazama koji određuju zdravstveni status pojedinca i njegovo buduće zdravstveno stanje, a koji su opet jedinstveni po principu ovog puta.
Uzimanje slučaja (po klasičnoj homeopatiji)

Uzima se opsežna povijest bolesti i promatraju su pacijentovi tjelesni i psihološki simptomi, pa se daje prvotni lijek. Uzimanje slučaja iznimno je važno jer je stvarni vodič do savršene dijagnoze. Liječnik procjenjuje pojedinosti koje se tiču mentalnog i tjelesnog ustroja pacijenta, a koje dobiva tako da zapitkuje i propitkuje pacijenta o njegovom životu sa zdravstvenog gledišta. Ukoliko liječ ne poluči željeni učinak ili simptomi ustraju, obavlja se sekundarna analiza i daje se sekundarni lijek. Ovaj se proces nastavlja dok se ne iznađe ispravan lijek za temeljnu bolest. Konstitucijsko liječenje obično se koristi za kronične probleme; dok se akutne ili kratkotrajne bolesti obično tretiraju lijekovima specifičnim toj bolesti.
Individualnost/konstitucije (klasična homeopatija)

Kako znamo da ne postoje dva jednaka pojedinca, tako i liječenje varira od pojedinca do pojedinca. Većina homeopata prakticira tzv. konstitucijsku homeopatiju, koja se temelji na ideji da uz bilo koju određenu bolesti, treba tretirati konstitucije svake osobe tj. njen mentalni, tjelesni i emocionalni ustroj. Klasično, primjenjuje se jedan po jedan lijek. Dvije osobe koje imaju sličan prigovor za npr. kronični rinitis (curenje nosa) ne moraju dobiti isti lijek jer se mogu konstitucijski uvelike razlikovati. Pojedinci također dolaze s određenim temperamentima pod kojim se mogu klasificirati. Pet je poznatih temperamenata: sangvinički (vedar, uvjeren), žučni, limfatički, leukoflegmatički i živčani. Liječnik može svakog pojedinca klasificirati u koju kategoriju pripada. I sukladno tome određuje se lijek nakon detaljne studije tjelesnog i mentalnog ustroja pacijenta koji se procjenjuje raznim pitanjima koji preispituju različite pojedinosti naročito što se tiče mentalnog stanja uma.
Um

Um je najvažniji aspekt homeopatskog uzimanja slučaja, a koji se neposredno vezan uz liječenje. Um se proučava na različitim razinama, tj. volja, emocije/razumijevanje i intelekt.
Volja

Volja uključuje pojedinčeva htijenja. Pod ovaj naslov spadaju žudnje, averzije i želje.
Emocije/razumijevanje

Na ovoj je razini izložena emocionalna razina uma. Pojedinčevu emocionalnu razinu možemo procijeniti analizirajući raziu njegove ljutnje, iritiranosti, živčanosti i sposobnosti da se nosi s emocionalnim situacijama.
Intelekt

Ova razina nam pruža procjenu pacijentove inteligencije. Ona procjenjuje razinu opažanja pojedinca naročito u odnosu na situcije s kojima se suočava.

Hahnemann je govorio o vitalnoj snazi pacijenta. Kada je osoba potpuno zdrava, njezina je vitalna sila uravnotežena, osjeća se dobro i punom energije i ne iskazuje nikakve simptome bilo mentalne ili tjelesne. No, razviju li se simptomi, tada pažljiv odabir lijeka čija slika najviše odgovara slici tih simptoma, pružit će pacijentu stimulans tj. poticaj koji je tijelu potreban da bude u stanju samo obnoviti svoju ravnotežu i zdravlje. Time razrijeđeni lijek pomaže u samoustrojavanju i samoiscjeljivanju radije nego da se bori protiv tijela. Stvarno je zapanjujuće da je prije 200 godina Hahnemann bio vrlo jasan u svom učenju da je lijek ispravno odabran jedino onda ukoliko se pacijentovo svekupno zdravlje i dobrostanje poboljšalo. Nije bilo dovoljno ukloniti simptome, ako je opća energija i dobrostanje osobe ili ostalo neizmijenjeno ili se pogoršalo. Homeopatski pripravci poboljšavaju sveukupno zdravlje bez uzrokovanja ozbiljnih problema uzrokovanih nuspojavama. Za suprotan primjer, kod alopatskog liječenja (današnja moderna medicina), nedavne su statističke analize uzroka hospitalizacije i smrti u SAD-u pokazale da su nuspojave od medicinskog liječenja treći najčešći uzrok hospitalizacije, a nakon kardiovaskularnih bolesti i raka.

Materia medica sadrži informacije o simptomima koji svaki lijek može liječiti, tj. o slici simptoma koju svaki lijek iskaže u zdravom pojedincu da li mu se. Što se slika simptoma lijeka bolje preklapa sa slikom simptoma bolesnog pojedinca, to je taj lijek bolji i više odgovara pojedinom pacijentu. Repertoriji su knjige koje sadrže poglavlja o određenim dijelovima tijela. Svako poglavlje iznosi i simptome na koji se pacijent može požaliti i na lijekove za koje se zna da liječe te simptome. Hahnemann je proučavao učinke prilično velikih doza supstanci na sebi, svojoj obitelji i kolegama. Vrlo je pomno bilježio i mentalne i tjelesne simptome koje su ti lijekovi uzrokovali i onda ih je koristio u razrijeđenom obliku da te iste simptome izliječi u različitim pacijentima. Ta vrsta organiziranog iskušavanja novih supstanci naziva se dokazivanje.

Danas je homeopatija priznata i provodi se u više od 30 zemalja diljem svijeta. Međunarodno je priznata kao grana komplementarne i alternativne medicine.

Autor: Anita Bušić