Početna Članci Zanimljivosti i aktualnosti Vrijeme u nama i oko nas

Vrijeme u nama i oko nas

Datum objave: 11.02.2010

Da bi se čovjek snašao u ovom našem svijetu, mora imati orijentaciju u vremenu i prostoru. Za snalaženje u prostoru data su nam naša čula i um koji organizira i obrađuje impulse koje čula stvaraju i šalju do njega. Materijalni svijet koji primamo tim čulima je svijet treće dimenzije i reguliran je raznim fizičkim zakonima, poput zakona gravitacije i slično. Naša čula osjetljiva su na različite kvalitete treće dimenzije i u stanju su da ih analiziraju i šalju do uma. U umu se dešavaju niz biokemijskih i električnih reakcija i stvara se nešto što više ne pripada samo trećoj dimenziji - misao. Naša misao ne podleže ni zakonu gravitacije, ne poznaje fizičke barijere...Znači da već zalazimo u slijedeću - višu dimenziju.

Da bi se čovjek snašao u ovom našem svijetu, mora imati orijentaciju u vremenu i prostoru. Za snalaženje u prostoru data su nam naša čula i um koji organizira i obrađuje impulse koje čula stvaraju i šalju do njega. Materijalni svijet koji primamo tim čulima je svijet treće dimenzije i reguliran je raznim fizičkim zakonima, poput zakona gravitacije i slično. Naša čula osjetljiva su na različite kvalitete treće dimenzije i u stanju su da ih analiziraju i šalju do uma. U umu se dešavaju niz biokemijskih i električnih reakcija i stvara se nešto što više ne pripada samo trećoj dimenziji - misao. Naša misao ne podleže ni zakonu gravitacije, ne poznaje fizičke barijere...Znači da već zalazimo u slijedeću - višu dimenziju.

A kako se orijentiramo u vremenu? Čime percipiramo vrijeme? Da li je vrijeme materijalno ili nije i da li postoje zakoni koji vladaju vremenom? Ako za opis vremena nisu dovoljni parametri treće dimenzije, moramo se složiti da je ono smješteno bar u četvrtu dimenziju. Pošto ne posjedujemo specijalne receptore za doživljaj vremena, mi to radimo umom. Doživljaj vremena je veoma subjektivna kategorija i moj doživljaj vremena se razlikuje od vašeg. Čak i istom čovjeku vrijeme ne prolazi uvijek istom brzinom.Postavlja se pitanje odnosa vremena i prostora - što je u čemu sadržano.

Pošto prostor objašnjavamo parametrima treće dimenzije - visina, širina, dubina, dužina itd, a već smo rekli da vrijeme pripada četvrtoj dimenziji, onda je jasno da se prostor nalazi u vremenu i da vrijeme u sebi obuhvata i prostor, a četvrta dimenzija u sebi podrazumijeva i treću.

U Univerzumu vlada harmonija. Svaka Zvijezda zna kojom putanjom i kojom brzinom se kreće, ne ometa druge Zvijezde na njihovom putu, tako da je sve uređeno, harmonično i u stalnom kretanju.

A šta se dešava ovdje na Zemlji? Sve više smo u kaosu. Neko bi rekao - Dobro, iz kaosa smo i došli.

Ali da li je u redu da dajemo sebi za pravo da iskorištavamo sve resurse na Zemlji, bez imalo griže savjesti je zagađujemo i uništavamo. Vodimo ratove, borimo se za dominaciju, a svuda oko nas bijeda, siromaštvo, boleštine...A nazivamo se kulturnim i civiliziranim ljudima. Neki od nas kažu da se bave duhovnim radom, a i dalje ostaju dio svega prethodno nabrojanog. Živimo u gradovima, metropolama, potpuno smo se odvojili od svega u prirodi. U stalnoj smo trci s vremenom i trci za novcem. Poznata je krilatica - "Vrijeme je novac". Jedna od osnovnih stvari koja organizira naš život je mehanička naprava- gospodin SAT, koji nosimo na ruci, stavljamo na zid ili policu, poklanjamo dragim osobama za rođendan. U kakvoj smo mi vezi sa njim? Usvajajući sistem tog mehaniziranog uređaja, možemo stići na posao u točno vrijeme, stići na avion, autobus, naći se sa prijateljima... Uglavnom se i tu motamo opet oko vremena i novca. I kažemo da sat pokazuje vrijeme. On je baziran na krugu koji je podijeljen na 12 dijelova koji su sati i na 60 dijelova zvanih minuti. Zna se da su još stari Sumeri, par milenijuma prije Krista podijelili krug na 12 dijelova i rekli da će to biti mjera vremena. Dan i noć su dobili po 12 sati, a godina je podijeljena na 12 dijelova, odnosno krug od 360° podijeljen je na 12 dijelova od po 30° stupnjeva. Na ovaj način, nešto što pripada četvrtoj dimenziji pokušali su praktično predstaviti u dvije dimenzije- odnosno da je vrijeme krug. Time je počelo stvaranje perioda povijesti, a ono prije toga naziva se pretpovijest.

Četiri i pol tisuće godina kasnije napravljen je prvi sat koji se držao istih ovih principa.

Osim da je vrijeme poistovjećeno sa krugom, učeni smo u školi da je vrijeme linearno. Sjetimo se kako se vrijeme predstavlja u koordinatnom sistemu- kako linearno teče. Pogledajmo prirodu oko nas i njen odnos s vremenom. Primijetit ćemo da se u prirodi sve dešava u ciklusima- tako da koncept linearnog vremena kako je ono predstavljeno u znanosti odmah otpada. A što je sa kružnim vremenom? Da li je u prirodi, ili konkretno na zemaljskoj kugli moguće da ako krenemo s jednog mjesta i obiđemo krug da se vratimo na isto to mjesto? Da, ali Zemlja nije na onom istom mjestu gdje je bila kad smo krenuli. Ovaj naš put više liči na spiralu. Tako da je vrijeme ustvari spiralno. Osim ove osobine, vrijeme je i radijalno i širi se u svim pravcima. Vrijeme je frekvencija. Postoji frekvencija prirodnog vremena i postoji ona koja je stvorena korištenjem neadekvatnih parametara koju nazivamo umjetna. Mi trenutno živimo koristeći ovu drugu.

Kako biljke znaju kad im je vrijeme da započnu sa rastom, pupanjem, cvjetanjem, sazrevanjem? Kako životinje bez sata na nozi, znaju koje je vrijeme, koji dio godine, koje godišnje doba. Šta je to što njih vodi vremenom i prostorom? Radi se o prirodnim- urođenim mehanizmima i to na nesvjesnom nivou. Kako sad mi ljudi, koji bi trebalo da budemo najsavršenija bića na Zemlji, sa datom nam Slobodnom voljom, da mi nemamo te mehanizme? Ili se desilo to da smo ih zaboravili, odnosno postali neosjetljivi na informacije koje nam šalje naše unutrašnje biće. Prihvativši sat i mnoge druge uređaje, čuda tehnosfere, uspjeli smo ugušiti naše sposobnosti za snalaženje u vremenu i prostoru. Ali, baveći se više sobom, postajemo svjedoci da se te uspavane moći u nama bude, bilo da nam "proradi" telepatija, imamo osjećaj već viđenog ili predosjećaj pa čak i točnu viziju onog šta će se dogoditi. Još jedan izum vlada našim životima, a zove se KALENDAR.

Kalendar koji se koristi na čitavoj našoj planeti kao službeni je Gregorijanski kalendar. Kalendar je instrument za mjerenje vremena koji dijeli solarnu godinu na 12 mjeseci. Gregorijanski kalendar je nastao iz Julijanskog kalendara nekih 500 god. prije Kristovog rođenja. U starom Rimu, trebalo je organizirati ubiranje poreza od naroda i za to su uveli posebnu knjigu - knjigu poreza koju su nazvali Kalenda (Calende- calenzi bite). Svaki prvi dan u mjesecu zvao se Kalend, a ovaj način računanja vremena koji se kasnije proširio na čitav svijet - kalendar. Na Gregorijanski kalendar ćemo se vratiti kasnije. U starom Svijetu, Babilonu i Egiptu postojali su solarni kalendari od 12 mjeseci od po 30 dana plus petodnevni ciklus- što je mjera solarne godine. Ali ova mjera nije slijedila nikakve prirodne cikluse osim solarne godine, t.j. Zemljinog okretanja oko Sunca u trajanju od 365 dana, pošto ništa u prirodi ne traje 30 dana.

Postojali su i dan danas postoje lunarni kalendari, koji su uz dodatak jednog dana postajali solarno-lunarni jer je 28x13+1=365. Ovakve kalendare poznavali su Indijci, Židovi, Kinezi, Japanci, Arapi, Inke, Lakota Indijanci, Druidi itd, a postoje zapisi da su i na našim područjima bili u upotrebi kalendari od trinaest luna. Neki od ovih naroda još uvijek, pogotovo u vjerske svrhe koriste ove kalendare, koji ih bar na neki način povezuju sa ciklusima u prirodi. Narod koji se najviše bavio ovim fenomenom bile su Maje. Oni su praktično bili inženjeri vremena. Na vrhuncu njihove civilizacije oni su koristili preko 17 mjerenja vremena ili kalendara, a osnovna svrha bila je sinkronizacija sa čitavim Univerzumom. I što više mjera vremena su uporedo mogli koristititi, bili su više sinkronizirani. Jedan od tih računanja zvao se Tun Uk. Tun znači brojanje, a Uk znači i luna i sedam. U prijevodu to bi bilo Lunarno brojanje ili Brojanje po sedam. Osnova veza koja se ovdje stvara je 4x7=28, gde je 28 prosječan broj dana za koji Luna obiđe oko Zemlje. Tun Uk je bio potpuno sinkroniziran sa Majanskom Astronomijom i Sazvježđima. Osim ovog, Maje su imale i Solarni račun-Haab. Osnovna mjera oba ova računa bila je 365 dana, ali je Haab bio sistem od 20 jedinica, a ciklus se sastojao od 18 puta 20 dana plus 5 dana koji su se zvali Uajeb. Ciklus od 20 dana zvao se Vinal.

Ovi ciklusi su u VII vijeku bili sinkronizirani na datum koji odgovara 26. julu. A razlog za to je GALAKTIČKI. Na taj datum dešava se konjukcija između naše zvijezde- Sunca i jedne druge zvijezde- Sirijusa. U starom Egiptu u Teologiji Memfisa, također je bio u upotrebi kalendar od 13 mjeseci, poznat kao Totov kalendar, koji je također počinjao uzdizanjem Sirijusa. Zna se da su tih dana, drugom polovinom jula, bile održavane svečanosti u ime boga Ozirisa i boginje Izide, koji su takođe povezani sa Sirijusom. Računanje u islamskom svijetu, po njihovom lunarnom kalendaru, započeto je 16.jula 622. godine po Julijanskom kalendaru. Ako se sjetimo da je Papa Gregorije dodao 10 dana tom Julijanskom, opet dolazimo do 26. jula. Jedina zvijezda koja se spominje u Kuranu je Sirijus.

Još jedna od potvrda da su mnogi stari narodi bili povezani sa ovom dalekom zvijezdom iz sazvježđa Velikog Psa, je da je Vještičarska Nova godina padala na jedan od Sabata-Semejn, na 30. oktobar po Gregorijanskom kalendaru, a baš u to doba godine, na srednjem dijelu sjeverne polukugle počinje da se vidi sazviježđe Velikog Psa i najsjajnija zvijezda na nebu - Sirijus. Širenje Kršćanstva dovelo je do toga da se danas na čitavoj planeti Gregorijanski kalendar koristi kao službeni. Jedna godina po ovom kalendaru traje 365 dana, što znači da je povezana sa kretanjem Zemlje oko Sunca. Međutim, ovim se završava svaka veza sa prirodnim ciklusima u prirodi, jer ništa se u toku jedne solarne godine ne dešava 12 puta i ništa nema trajanje od 30 ili 31 dan. Mjeseci nemaju istu dužinu trajanja. Imamo sedam mjeseci od 31 dan, pet mjeseci od 30 dana i jedan od 28 ili 29 dana. Kad pogledamo nazive tih mjeseci, vidimo da i tu se gubi logika - januar je vezan za boga Janusa, februar je u vezi sa riječju za ritualne proslave, mart sa Marsom, april i maj su povezani sa boginjama proljeća, jun sa boginjom Junom, jul i avgust su dobili imena po rimskim imperatorima, Juliju i Augustu Cezaru. Dolazimo do devetog mjeseca po redu koji se naziva septembar, a znamo da septem na latinskom znači sedam. Ide oktobar, sa osnovom osam, novembar sa devetkom u sebi i na kraju decembar, koji je dvanaesti po redu, a u imenu ima broj deset. Rekli smo već da je Gregorijanski kalendar nastao od Julijanskog, i to tako što je Papa Gregorije XIII korigirao prethodnu verziju tako što je ukinuo tri prestupna dana onih godina koje započinju vjekove, osim ako su prve dve cifre djeljive sa četiri. Prestupni dan je dan viška koji se nakupi svake četiri godine zbog astronomske dužine godine - 365 1/4. Ovo u sebi nije imao Julijanski kalendar, tako da je proljetna ravnodnevnica padala desetak dana iza solarnog trenutka ekvinocija. Papa Gregorije je htio riješiti ovaj problem tako što je izbacio deset dana između 5. i 16. oktobra 1582. godine, ne bi li kalendar "stigao'' Sunce.

Ovaj kalendar nije odmah bio prihvaćen (dan danas naši ljudi govore o starom kalendaru koji 'kasni' 14 dana- 10 plus 4 zbog računanja svih prestupnih godina). Ali on je širen, naročito Amerikom, kao instrument moći i simbol dominacije nad ljudima koje su Evropljani osvajali i doveo do toga da se načini računanja vremena domorodačkih naroda skroz potisnu.

Nekoliko puta u skorijoj povijesti spominjale su se reforme kalendara, zbog svih nepravilnosti, ali su politički i vjerski faktori uticali da se i dalje koristimo ovim kalendarom, ili bolje reći da on i oni koji ga zagovaraju koriste nas i upravljaju nad nama. Vatikan, koji je mozak ove zvijeri i preko njega vlada, u svojim krugovima uopće ga ne koristi, nego ima na zanimljiv način povezan sistem brojeva i prvih sedam slova abecede.

Ali da se mi vratimo prirodi, prirodnom vremenu i mjerenju vremena.Prije svega, jedan kalendar trebao bi predstavljati jednu pravu mjeru prirodnog vremena, koji prati astronomske cikluse Zemlje, Lune, Sunca i galaktička dešavanja. Osim ovog, on bi trebao reflektirati harmoniju uma i prirode. Znamo da solarna godina ili okretanje Zemlje oko Sunca traje 365.025 dana. Mjesec se okreće oko Zemlje, u prosjeku za 28 dana i to obavi punih 13 puta u toku jedne solarne godine. Pa kako onda u kalendaru ima samo 12 i to baš mjeseci? Ako pomnožimo 28x13 dobijamo 364 što je samo jedan dan manje od solarne godine. 365. dan u godini je dan van vremena i služi da se završi jedan solarni ciklus, ali ne u obliku kruga, nego poput magičnog leta da se spiralno uzdignemo na slijedeći nivo. On se tako i proslavlja.

Osim Mjeseca ili Lune, i Sunce je povezano sa brojem 28 zato što njegovo okretanje oko samog sebe također traje baš 28 dana.

Ovakvom podjelom godine na trinaest jednakih dijelova plus jedan dan dobijamo potpuno uređen sistem mjerenja vremena. Svaka luna sastoji se od 28 dana koji su podijeljeni u točno po četiri nedjelje od sedam dana. U godini imamo po 13 luna od po 4 nedjelje, odnosno točno 52 nedjelje godišnje. Svaki 1,8,15 i 21. dan u luni padaju na isti dan u nedjelji. Isto je i sa svakim drugim danom, npr. 5. dan druge lune pada u srijedu, 5. dan pete lune pada u srijedu itd. Praćenjem ovako uređenog kalendara vratili bi ciklični red svega oko nas i nas samih u naše živote. Sjetimo se samo da prosječan period trajanje menstrualnog ciklusa žene iznosi 28 dana. A kaže se da je žena čuvar vremena. Osim žene, i neke biljke i životinje imaju u sebi kod 13:28. Pre svega tu je kornjača, čiji oklop sadrži 13 velikih pločica i obično 20 ili 28 malih. Čuvarem vremena smatra se i drvo, pošto u sebi nosi godove za svaku godinu svog života. Još jedna životinja ima to u sebi - delfin. Otkriveno je da se na zubima delfina svakodnevno stvara po jedna mala linija, a svakog 28. po jedna veća i tako po 13 puta i onda prelazi u slijedeći red.

Vratimo se matematici i brojevima. Brojevi sa kojima smo se do sad sretali bili su 4, 7, 13, 28, 52, 364, 365. Zanimljivo je ući u odnos brojeva 4, 7 i 13. Matematika četvrte dimenzije kaže 4:7::7:13, gdje znak: nećemo shvatiti kao dijeljenje nego 4 prema 7 isto je što i 7 prema 13. A evo najjednostavnijeg objašnjenja: oooIoIooo gde je 4 centar sedmice i ooooooIoIoooooo gdje je 7 u centru broja trinaest.

Ovo je matematika celih brojeva i svako može da je razume. A znamo da je sve broj i da je Bog broj.

Broj 4 predstavlja najniži i najjednostavniji red. Imamo četiri elementa, četiri strane svijeta. Imamo četiri ekstremiteta, četvrta točka nam daje formu. Govorimo o 4. dimenziji... Broj 7 se uklapa u cikluse i Lune i Sunca, imamo sedam čakri, sedam dana u nedjelji, sedam galaktičkih pravaca, sedam elemenata koje određuju kocku- šest stranica i sredina... Broj 13 je broj pokreta i transformacije, broj Luna, anatemiran i izbačen broj. U našem tijelu imamo 13 glavnih zglobova koji omogućavaju naše kretanje...

4x7=28, 4x13=52, 7x13=91 (trajanje jednog godišnjeg doba, broj stepenica na piramidama Maja) 4x7x13=364. Ako pogledamo naše tijelo, vidimo da imamo deset prstiju na rukama i deset prstiju na nogama, što zajedno daje dvadeset. Maje su cijeli svoj matematički sistem bazirali baš na broju 20 i poznat je kao vigesimalni sistem. Broj jedan označavali su sa jednom točkom, dva sa dvije točke, tri sa tri točke, četiri sa četiri točke, sve u horizontalnom nizu. Broj pet obilježavali su horizontalnom crtom. Šest je bila crta i točka iznad, tako do desetke, koja je bila u obliku dvije crte. Jedanaest je bilo dvije crte i točka iznad njih i tom logikom sve do broja dvadeset koji su obilježavali ovalnim glifom obično precrtanim horizontalnom linijom. Dvadeset prstiju i trinaest glavnih zglobova daju našem tijelu kod 13:20. A baš matricu od 13x20 koristili su kao jednu od osnovnih mjera vremena stare Maje, a ime te matrice je Colkin. Oni su cijeli period vremena povijesti, koji su nazivali Veliki ciklus, podijelili na 13 baktuna, gde svaki baktun ima po 144000 dana. Svaki baktun podijeljen je u 20 delova- katuna od po 7200 dana. Ukupno ima 260 katuna (13x20). Mi se trenutno nalazimo u posljednjem katunu posljednjeg baktuna, koji je počeo 1993., a završava se 2012. godine. Ujedno ovim baktunom završava se i posljednji od četiri ciklusa od 26000 godina, koji je povezan sa Solarnim sistemom i Plejadama iz sazviježđa Bika.

Gledajući u odnos brojeva 13 i 20 opet se javlja broj 7 kao razlika i javlja se broj 260 kao proizvod (fraktal broja 26000). Zbog svoje veze sa višim, galaktičkim nivoima postojanja i kretanja, ovaj vid računanja vremena predstavlja sinhronizaciju sa većim ciklusima koji se dešavaju u našoj galaksiji. Ovaj vid sinhronizacije duboko nas uvodi u četvrtu dimenziju. Ljudi govore o raznim dimenzijama- petoj, sedmoj, trinaestoj... Zaboravljaju da moramo dobro ovladati trećom i četvrtom dimenzijom da bismo išli dalje. Vrijeme, poput prostora ima svoje zakone, svoju matematiku, fiziku, biologiju...svoju nauku. Prije samo stotinu godina, naše prabake i pradjede nisu znali mnogo o nauci kakva je danas prihvaćena, ali su se pojave ipak dešavale po tim zakonima. Isto tako, znanost o vremenu je znanost budućnosti, i jednog dana će je već i djeca shvaćati i moći primjenjivati. Ali vrijeme ne može biti nešto udaljeno od nas samih. Dozvolili smo da nas suvremena znanost dovede do potpunog otuđenja od prirode i nas samih. Znanost o vremenu trebala bi nas vratiti nama samima, jer vrijeme je u nama i oko nas. Ono se širi radijalno oko svog centra. Shvaćanje pravog vremena i našeg mjesta u njemu dovodi nas do Bezvremenosti. Ako umirimo naš um i opustimo naše tijelo,osvijestimo naš dah, doživjet ćemo pravo vrijeme- sada i ovdje.

Živjeti u pravom vremenu je umjetnost, tako da je Vrijeme isto Umjetnost. Osnovna formula Zakona vremena je da je T(E)=ART - gde je T-vrijeme, E- energija, ART-umjetnost i čita se Energija faktorizirana Vremenom je Umjetnost. Sve u Univerzumu je stvoreno u ljepoti i harmoniji, kao djelo umjetnosti. I Boga su često nazivali Velikim Graditeljem ili Arhitektom. U kakvoj je to vezi sa vremenom? Vrijeme je ono što nosi informaciju i stavlja nešto u formu. Vrijeme in-formira život(E). A sve što se time stvara je umjetnost, jer sve stvoreno u Univerzumu osim forme ima i svoju estetsku i umjetničku vrijednost.

Očigledno je da se u Univerzumu sve kreće i razvija. Univerzum ima svoj izvor- a to je Inteligencija, jer gdje postoji neki red mora postojati nešto što stvara taj red. Mi možda ne vidimo koja je to božanska inteligencija, ali je ona tu i obično je nazivamo Bog, koji je centar svega. Božanski um oslobađa svoje misli koje mi nazivamo energijama, a te energije uzimaju različite forme evolucije u raznim dimenzijama.

Proces evolucije vremena ima različite stupnjeve i oni kreću od kreacije u treće-dimenzionalnom nivou koji mi zovemo zvjezdanom masom. Ova zvjezdana masa je u stadiju koji mi nazivamo pred-svjesno. Pred-svjesno stanje stvara sve neorganske forme. Ono se sastoji iz domena Potencijala i vladavine Vremena.

Ovim dolazimo do toga da ono što zapravo evoluira su Zvijezde. Mi smo samo mali dijelovi- atomi zvijezde i ovdje smo da naučimo kako sudjelovati u evoluciji naše Zvijezde- Sunca. Nakon pred-svjesnog- neorganskog stadija dolazi organski- nesvjesni. Čitav život sudjeluje u kozmičkom nesvjesnom. U trodimenzionalnom prostoru život zauzima formu, u našem slučaju, ljudsko tijelo. Zatim život dolazi do vrhunca evolucije- do buđenja u svjesno. U tome je ljudska svrha- Kako da postanemo potpuno svjesni? Tehnike kao što su molitve i meditacije stvaraju mostove između nesvjesnog i svjesnog. Bude nas. Ali proces evolucije zahtijeva da ostanemo budni i potpuno svjesni. Kozmičkim kolektivno svjesnim stanjem, čovječanstvo bi najzad ušlo u mentalno-duhovnu evoluciju, koja bi nam omogućila da razumijemo kako da proširimo naš um i čula izvan nas samih i da postanemo potpuno i svjesno uključeni u prirodne procese. Sa točke vremena, prostor je ništa drugo do točka ili skup točaka koje mogu biti locirane bilo gdje. Svako od nas je točka, točkica u vremenu. A sve ono što mislimo je pije svega unutar našeg uma.

Znači, radi se o evoluciji naše svjesnosti i uma. Evolucija ide u pravcu umjetnosti, ljubavi i miru, jer nemoguće je drugačije ostvariti osjećaj zajedništva na planeti. Ako je Zemlja dio Sunčevog sistema, a čovječanstvo dio Zemlje, mi kao pojedinci moramo biti svjesni da smo svi povezani i da smo dio Jednog. Ratovi, uništenja, želja za dominacijom i vlašću su dio življenja koji je u konfliktu sa nama samima i sa prirodom oko nas. Dok se budemo tako ponašali, do evolucije neće doći.

Uvođenjem reda u naše živote i to prirodnog i cikličnog, dovelo bi do buđenja i osvješćivanja misli, emocija, a samim tim i naših riječi i djela. Kalendar 13 luna od 28 dana je služio kao osnova Majama za njihov Galaktički let i dan danas je najpravilniji račun koji prati sve nama važne astronomske, biološke i druge mjere vremena. Osvještavanje i sjećanje na ovaj prirodan i ciklični red utrlo bi nam put daljnjeg razvoja i ubrzalo naše buđenje u četvrtoj i višim dimenzijama. Otvorilo bi nam nebrojene nivoe novih mentalnih i duhovnih iskustava i naučilo nas da svjesno i voljno sudjelujemo u božanskoj kreaciji.

In lake'ch! (Ja sam tvoje drugo ja)

tekst završen 3.dana- Gama, 3. Električne lune, godine Bijelog Spektralnog Čarobnjaka, na dan jesenske ravnodnevnice, i Kin 212: Žuto Samo-postojeće Ljudsko Biće
Buluk Ik

Izvor: http://iklamat.on.neobee.net/