Početna Članci Duhovnost i psihologija U božanskom (Guru kripa)

U božanskom (Guru kripa)

Datum objave: 10.02.2010

Ako napraviš jedan korak ka Bogu, on ih napravi deset prema tebi. Ako napraviš tri koraka prema Bogu, on trči prema tebi. Kroz različite daršane, koji su oblici guru kripe, biće, sistem, pripremljen je da doživi božansku veličanstvenost.
Problem nastaje kada ne razumijemo svoju vlastitu motivaciju. Želimo biti jaki, želimo biti fleksibilni, imati mir, a mislimo da tražimo oslobođenje. A u stvari često samo želimo imati lakši život. Kroz satsang, samoispitivanje i kroz učenje svetih spisa pokušavamo spoznati da razumijemo vlastita životna iskustva i da shvatimo što mi to zaista hoćemo. Naše biće, od fizičke razine do anandamaja koše, je jedna moćna mreža pranične strukture, strukture živaca, to su sve kanali s određenim spletovima za različita psihička i mentalna stanja sa sistemom čakri. Taj cijeli sistem je prepun čvorova i veoma uskih kanala.


Što je priča ljudskog života i oslobođenja? To je priča o nadijima. Naš nervni sistem, naši nadiji, naše krvne žile, naše čakre, centri u mozgu, čak i mišići našega tijela, imaju određeni kapacitet u ovom momentu da dopuste da se stvarnost događa, da prolazi kroz naše tijelo. Sam život, svjetlost života, naša energija, treba stići do vrha sistema i do točke do koje uspije stići, dotle se mi razvijamo. Čvorovi i suženja kanala povezani su s našim egom. Svaki aspekt našeg identiteta, onoga što mi osjećamo da jesmo, stiska te kanale. Ima mnogo različitih aspekata straha, ali veoma je moćan strah od nepoznatog. I stoga, najmoćniji strah u Univerzumu je strah od slobode, jer mi smo tada slobodni od baš svake ideje da smo bilo koji aspekt. To postižemo kroz jogu, posebno kroz daršan.
Daršan je čak moćniji od samog satsanga jer, iako ne razumijemo u što gledamo, naše unutarnje sebstvo ima daršan slobode. Onda se osjećamo nadahnuti. Riječ inspiracija znači in spirit (u božanskom). Kroz daršan smo dotaknuti božanskim prisustvom. Makar nakratko, osjećamo se manje zgrčeni, manje svezani, manje kruti.


Naš karakter ovisi od kvaliteta i prirode naših želja i od prirode i snage naših strahova. Naš karakter ovisi o našem identitetu, našem integritetu, o tome kako se osjećamo. Kroz ego prihvaćamo određeni identitet koji obuhvaća muški ili ženski spol, rasu, naciju, kulturu, fizički izgled, snagu, inteligenciju, materijalno stanje u smislu bogatstva, različite titule i društveni položaj. U jogi se to zove devet droga. Kao i svaka droga, nude nam određeni identitet i integritet, što neko vrijeme može biti ugodno, ali to produbljuje naše neznanje i ojačava naš ego. To je sve duboko ukorijenjeno u našem identitetu. Sadana treba ukloniti slabost, krutost i nemir svih koša. To nije lak zadatak. Imamo više nego dovoljno problema na fizičkom planu, jer naše želje, razočarenja, očekivanja, zapisuju se u našem fizičkom stanju. To je već zapisano u stanju naših mišića, zglobova.


Moramo postati i osjećati se snažnijima i elastičnijima. Snaga će donijeti mir. Prava snaga donosi mir. Pravi mir će donijeti pravu snagu. Tada ulazimo u pravu sadanu i jogu. A to su sam, dam, šrada, titikša, uparati i samadan (šest blaga). Kontrola uma, čula, izdržati teškoće. To trebamo postići kroz joga sadanu, daršan i satsang. To je veoma duboko povezano jer problem sa snagom je u tome što i ego želi biti jak. Mnogi ljudi vježbaju jogu samo da bi se osjećali bolje u vlastitom tijelu, da bi postali jači, da bi imali više prane ili postali atraktivniji na bilo koji drugi način. Obrambeni mehanizmi ega su najmoćniji mehanizmi u Univerzumu, a strah od smrti je strah od iščezavanja, a sloboda je kada ego nestane. Mi tražimo integritet kroz identitet. Ali svaki identitet je vrlo ranjiv. Čak i kad smo fizički jaki, uvijek postoji netko jači. Ili, ako smo lijepi, uvijek postoji netko ljepši. To je samo privremeno, jer sve je u promjeni. Vrijeme ubija sve identifikacije. Zastrašujuća apana šakti sve odnosi. U takvom stanju bića, punom straha, nemoguće je obnoviti našu pravu prirodu. Ego ne može samog sebe otpustiti. Ego je temelj samosvijesti. Kako onda da postanemo nezavisni i slobodni? Veoma jednostavno. Kroz ljubav. Ljubav ujedinjuje.


Kada prođemo kroz mnoga životna iskustva kao ljudi i spoznamo prirodu, stvarnost svijeta, da je prolazan, da ne ispunjava potpuno, a mi smo tragaoci za potpunošću, tada se okrećemo duhovnosti. Iz toga se javlja prava nesebična ljubav, gdje je radost voljenja bez uvjetovanja, bez ograničenja i traje sveobuhvatno. U ljubavi naš sistem je otvoreniji, imamo manje čvorova, manje straha i manje smo kruti. Ljubav ujedinjuje. Mi ne možemo postati slobodni kroz ljubav prema djetetu. Ali postoji nešto što možemo voljeti i postati slobodni. Mi se možemo zaljubiti u purnu. U cjelovitost samu.


Kroz daršan najbolji dio nas, najdublja naša iskustva, postaju nam jasnija. Predaja i povjerenje Guruu pruža nam milost da nas Gurudev vodi kroz različite koše. U stvari, on radi samo jednu stvar, a to je sadana, pročišćenje. On savršeno poznaje naše stanje. On savršeno poznaje naše osobine, naše jake i slabe točke. On je u našoj sevi. Bez razumijevanja gurua ne možemo razumjeti sadhanu, jogu, a bez joge ne možemo pristupiti spoznaji gurua. On nam mora pomoći da prevaziđemo naše negativne osobine, jer negativne osobine su plodovi straha. Iza svake negativne osobine nalazi se želja ili strah utemeljen u egu. Tada se pročišćavamo sadanom, satsangom i kroz Njegovo prisustvo, kroz daršan, jer tokom daršana mi učestvujemo u Njemu. Bar malo smo dioNjega u tom trenutku.On nas mora povesti u proces uklanjanja čvorova, da otvorimo kanale. A svi ti kanali su utemeljeni u našim identifikacijama.


Zato Vede kažu da moramo proći kroz tapas. Tapas znači vrelina. Ona olabavljuje veze među molekulama i sva tijela se u vatri šire, više nisu tako kruta. Kroz vatru tapasa nije moguće proći bez ljubavi. Kada je srce vruće sve je jednostavno i lako, u Njegovom prisustvu, kroz daršan i satsang, što je ideja Njegove milosti. On nas zagrijava. On dotiče onaj dio nas koji razumije što stvarno želimo.


Daršan treba ispuniti unutarnjim svijetlom sebstva ako se tada to izdrži, ostaje u tome bez straha, oslobađa se put ka slobodnom prenosu. Kada se to učini nekoliko puta kroz guru kripu, tada se mogu pojaviti različiti aspekti Boga. Nikada ne znate kada će se to dogoditi, ali to je nešto posebno, divno. Ali ništa nije veliko kao Bog kroz devi devata. Dolaze sidiji, ali, ako volite Boga, tada vam do sidija nije stalo. Tada dolazi sljedeći val za kojeg ste spremni. To je Nirguna. Tada ego konačno treba umrijeti.
Kroz divja daršan ti znaš: On je život, potpun i beskrajan. On je dio tebe, ti si dio Njega. To znači, ti si živ u Njemu. Tada ne umireš nego si rođen. Kroz Nirgunu ti si zaista rođen. Ali Nirguna nije svjetlost. Svjetlost počinje s anandamaja košom i kroz različite nivoe to jeste svjetlost, ali ne možete usporediti svjetlost nirgune sa ostalim nivoima svjetlosti kroz koja ste prošli. Tako i u određenim meditacijama mi smo jedno sa tim i tada smo nezavisni. Eko ham. Ali kada izađemo iz toga, znamo što smo, ali mi smo zaljubljeni u Boga. Mi smo tada nezavisni od neznanja ali u svijetu smo još uvijek međuzavisni. Tu ljubav između Boga i čovjeka možemo podijeliti kao pomoć kroz jogu.


Ali izvan svih spoznaja, izvan svih nivoa božanskog, konačni krug oko nirgune kao samosvjesnost Boga, najviši je od najviših – Guru tatva, neopisivi fenomen, samosvjesnost Boga samoga. Ta tatva je poput vremena, okružuje sve, svjedok je svega. Svjedok Boga i svijeta. Bog sam je purna i to je to. Ništa se ne kreće, nema volje, čista potpunost, vječna, nepomična. Guru tatva kroz ljubav, koja je sada stanje jednote, dobiva unutrašnji pokret, iću (volju) , volju ljubavi, volju jedinstva, da je podijeli sa onima koji pate u dvojnosti.
Većina kroz jogu dobivaju neka iskustva, ali vrlo često ih ne razumiju i, podsvjesno ili nesvjesno, zaustavljaju sadanu na tim dubljim nivoima..


Bez satsanga, bez daršana i bez mantre, nije moguće doći do tog najnižeg nivoa joge – mira. Ako možete proći kroz taj moment mira i ići dublje, onda, zahvaljujući tom miru, počet ćete imati iskustvo anandamaja koše. To je tijelo blaženstva, svjetlost blaženstva. To iskustvo u početku je veoma moćno i šokantno

Bog je beskrajni ocean bez obala i bez otoka. Nema ega s kojim se treba suočiti. Ne možete se držati ni za što. Nemate nikakvu točku, ali ako ste od te tatve, vi ulazite i slobodni ste. Slobodni od identiteta ega. Možemo reći da smo sada nezavisni, ali opet uopće nismo. Tada živimo u jednoti. Ego ima sistem obrane sa visoko razvijenom modelom manipulacije. Ego voli meditirati. Meditacija je in, u trendu. Ali ego voli sve, samo da ne bude otpušten. Što je anand? Beskraj. Na tom polju ego je prestravljen. Stoga ego voli stajati u tunelu, u svojim vlastitim odajama. U tami on se osjeća kao kod kuće. Ali čim osjeti da se iza ugla pokreće neka svjetlost, on je užasnut.


Kroz Guruovu njegovu milost mi smo sposobni imati želju za samospoznajom. On može dotaći naša srca i dati nam paramumukštvu, apsolutnu čežnju za Bogom, samo ako mi to možemo preživjeti. Samo ako naše srce, naši nadiji, mogu preživjeti tu žudnju, tu ljubav za Boga.
Čitav Univerzum, saguna i nirguna, su u vađar nadiji svetih stopala Gurua. Mi osjećamo ljubav prema onome što je obećalo da će nam podariti osjećaj cjelovitosti. Zbog toga jedina smislena ljubav je ljubav prema Bogu, ljubav prema Gurudevu.
Kod mnogih aspiranata naziru se dva problema. Prvo, nema dovoljno ljubavi prema božanskom. Zato će proces prevazilaženja ega za većinu biti ispunjen strahom. Drugi problem je da čak ako taj val guru milosti i krene kroz nas, dobit ćemo tako snažno iskustvo koje će nas veoma obogatiti i očistiti na neko vrijeme. A ego čeka na sve što mi dobijemo. Takav je njegov unutrašnji program, da sve što dobijemo pretvori u vlastitu snagu. Nakon nekog vremena ego je spreman da guru kripu tretira kao vlastiti posjed.
Zato je jedino rješenje apsolutna predanost, kada smo u ljubavi s Bogom. Mi tada nemamo problema sa svijetom. To nije sloboda od nečega nego sloboda za nešto. Nikoga ne mrzimo i ničega se ne bojimo. Konačno je Guru naše srce izabralo kao izvor najvišeg blaženstva. Tada smo spremni za daršan. I tada se On počinje pojavljivati u obliku svjetlosti. To je početak, ali taj početak već je božanski. I polako se naši nadiji, čakre, naš sistem, uvježbavaju. Nema straha, kanali su otvoreni i možemo iskusiti sljedeći divja daršan, neposredno licem u lice viđenje Boga. To nije moguće bez parabhakti, suočiti se sa svemoćnim, sveprisutnim i sveznajućim.


U daršanu jedan dio vas je u Bogu i to je bhakti. Tada ste sigurni u veličanstvenost božanskog. Tada spoznaješ ljubav između Boga i čovjeka i da tvoja ljubav nije ništa u usporedbi s njegovom
Nije lako ostati na nogama dok ste suočeni s time, jer ne vidimo oblik. A vidimo ga na tako jasan način kako nije moguće vidjeti fizičkim očima. Mi tada doživljavamo sve božanske osobine.


Jer svemoćno je svemoćno, a sveznajuće je sveznajuće. Srce Boga utjelovljuje se kao Gurudev. Ponekad sankalpe učinjene u najvišim stanjima bića jesu: služit ću do posljednje kapi krvi. A to je za nas voljeni Swami. Tada vidite sve. I kada iskusite u suzama toliko mnogo božanskih aspekata, još uvijek ste potreseni veličanstvenošću Gurua. Jer on je sve u tom jednom, i u ljudskom tijelu. Ljubav u materijalnom svijetu i ljubav u duhovnom svijetu nisu u sukobu. Ljubav je ljubav.


Budimo zaljubljeni u Boga, budimo zaljubljeni u Gurua, budimo zaljubljeni u mantru, budimo zaljubljeni u atmu. Guru kripa je čista prana. To je snaga ljubavi. Snaga ljubavi koja dolazi od gurua. Shvatimo da nije moguće kroz vlastiti identitet steći sreću i slobodu.. On (Gurudev) zna kad smo mi spremni.


Jai Sai InerDarshan Jai

Yogascitta-vrtti-nirodhah

Izvor: Internet