Početna Članci Duhovnost i psihologija Ako možete napraviti ovo, karma jednostavno nestaje: Život vam počinje iznova!

Ako možete napraviti ovo, karma jednostavno nestaje: Život vam počinje iznova!

Datum objave: 31.05.2016

Ovo još jednom pokazuje koliko smo moćni. Moramo oprostiti svima, koji su nam nanijeli bol, čak i ako se čini da se njihovi postupci ne mogu oprostiti. Oprostite im, ne zato što oni zaslužuju oproštaj, već zato što više ne želite patiti i trpiti tu bol svaki put kada se sjetite kako su s vama postupali. Nije bitno kako su vas povrijedili, oprostite im, jer ne želite da vas i dalje boli. Opraštanje je neophodno zbog vašeg vlastitog duševnog iscjeljenja. Opraštate, jer ste milostivi prema sebi. Oproštaj – je ispoljavljanje ljubavi prema sebi.

 

Uzmimo, na primjer, razvedenu ženu. Zamislite da je deset godina bila udana, a zatim se posvađala s mužem zbog nekog njegovog užasnog postupka. Razvela se i iskreno mrzi bivšeg supruga. Čak i samo spominjanje njegovog imena izaziva kod nje grčeve u trbuhu i mučninu. Emocionalni otrov je toliko jak, da više nije u stanju to izdržati. Potrebna joj je pomoć, i ona ide kod psihoterapeuta. Ona kaže: “Boli me. Sve u meni kipti od bijesa, ljubomore, ogorčenosti. To se ne može oprostiti! Mrzim tog čovjeka!”

Terapeut joj kaže: “Treba izbaciti emocije, otpustiti svoj bijes. Dajte oduška svojoj ljutnji: Uzmite jastuk i grizite ga, udarajte ga! Neka bijes izađe van!”

Ona ide i sama stvara nastup bijesa, stvara svjesnu eksploziju emocija. Biva joj bolje. Žena uručuje terapeutu stotinu dolara govoreći: “Hvala, doktore! Mnogo mi je bolje!” Na njenom licu po prvi put poslije dugo vremena, pojavljuje se širok osmjeh.

I tako ona izlazi iz ordinacije – i pogodite tko prolazi pored nje ulicom? Pri pogledu na svog bivšeg muža njen bijes je planuo gore nego ikad. Žurno odlazi kod terapeuta daje mu još stotinu i provodi još jedno “pražnjenje”. Eksplozija emocija u ovom slučaju može donijeti samo privremeno olakšanje. Da, ona pomaže da se oslobodi dio otrova, za neko vrijeme čovjeku biva bolje, ali ova metoda ne iscjeljuje samu ranu.

Jedini način da se iscijele rane je oproštaj. Ta žena je trebala oprostiti bivšem mužu za nanesenu uvredu.

Kako saznati je li čovjek zaista je oprostio?

Susret s njim više ne budi stara osjećanja. Ime tog čovjeka više ne izaziva burne emocionalne reakcije. Drugim riječima, dodirivanje rane ne izaziva bol – to znači da si stvarno oprostio. Naravno, ožiljak ostaje; na emocionalnom tijelu, kao i na koži, ostaju tragovi. Proizašao događaj ostaje u pamćenju, sjećaš se svega što si preživio, ali kada je rana zarasla, ona već ne boli.

Možda sada mislite: “Oprosti: lako je reći! Ja bih rado, ali ne uspijevam.” Imamo na stotine razloga i opravdanja da ne možemo oprostiti. Ali to nije istina. Istina je da ne možemo oprostiti, jer smo navikli da ne praštamo. Nikada nismo pokušali oprostiti, mi smo samo ovladali umijećem neopraštanja.

U vrijeme kada smo bili djeca, praštanje nam je bilo u krvi. Prije nego što smo se zarazili općom duševnom nevoljom, opraštali smo bez ikakvog napora, to se događalo samo od sebe. Obično smo praktično trenutno opraštali. Pogledajte djecu koja se igraju zajedno: posvađali su se, čak i razmijenili udarce, a jedan sa suzama u očima trči prema majci: “Mama, on me je udario,” Dvije majke stupaju u komunikaciju, koja brzo prelazi u gromku scenu, a djeca poslije pet minuta igraju se zajedno kao da se ništa nije dogodilo. A njihove majke? One se mrze do kraja života!

Nije stvar u tome da se mora naučiti opraštati, mi imamo urođenu sposobnost da to radimo. Ali što se događa? Uče nas upravo suprotno, a mi stalno prakticiramo neopraštanje. Naravno, vremenom smo se odvikli da opraštamo. Kakvu god da nam je uvredu nanio čovjek – ne opraštamo ni za što, zauvijek ga brišemo iz svog života. Počinje rat sujete. Zašto? Jer kad ne opraštamo, jačamo naš osjećaj vlastite važnosti. Naše mišljenje zvuči važnije, kada izjavljujemo: “Što god bilo, ja nikada neću oprostiti! To se ne može oprostiti!”

A suština problema je u gordosti. Gordost, samoljublje nas primorava da dolivamo ulje na vatru nanesene uvrede, stalno podsjećajući sebe da je to jednostavno nemoguće! Štoviše, mi smo navikli da patimo samo da bi kaznili počinitelja. Mi se ponašamo kao mala djeca koja histeriziraju, koja samo žele da skrenuti pažnju na sebe. Mi sebi pričinjavamo bol, govoreći: “Vidi što radim! Sve je to zbog tebe!” Šalu na stranu, ali upravo se tako sve događa.

Bacite u smeće svoje samoljublje, bacite ga! Zaboravite osjećaj vlastite važnosti, i prosto zamolite za oproštaj.

Prvo, napravite popis svih onih od kojih, po vašem mišljenju, vi trebate tražiti oprost. Ako nemate vremena da se vidite s nekim ili mogućnost ga pozvati, tražite oproštaj u molitvi i u snu. Zatim napravite popis onih koji su vas povrijedili, – tih kojima trebate vi oprostiti. Oprostite im svima, spoznajte da bez obzira što su učinili, to nema nikakve veze s vama. Ne zaboravite, svako sanja svoj vlastiti san.

Prije ili kasnije, shvatit ćete da je potrebno da oprostite samom sebi za sve rane i sav otrov, za sve patnje koje ste nanijeli sebi stvaranjem upravo takvog sna. A kada opraštate sebi, nastupa harmonija sa samim sobom, jača ljubav prema sebi. To i jest viši oproštaj – kada na kraju opraštate sami sebi. Uvjerenje o dobru i zlu izaziva kod nas stid za ono što smatramo lošim. Mi priznajemo da smo krivi, uvjereni smo da zaslužujemo kaznu – i kažnjavamo sami sebe. Mi smo uvjereni da su naši postupci toliko prljavi, da zahtijevaju čišćenje. A ako iskreno vjerujete: “Budi volja tvoja” – to postaje vrlo realno. U tom smislu, mi stvaramo svoju karmu, i obvezni smo platiti za to što smo stvorili svojim vjerovanjem.

Ovo još jednom pokazuje koliko smo mi moćni. Međutim, da bi se izbavili od stare karme, jednostavno: dovoljno je odbaciti tu ideju, odbiti da vjerujete u nju – i nema karme. Nema potrebe da se pati, ne treba ni zbog čega ispaštati: stvar je završena. Ako možete sebi oprostiti, karma jednostavno nestaje. Od tog trenutka život kao da vam počinje iznova.

Izvorni tekst: cluber.com.ua
Prevela: Beba Mur – bebamur.com
Preuzeto sa: Atma.hr