Početna Članci Tehnike samorazvoja Redukcija stresa tehnikom meditacije

Redukcija stresa tehnikom meditacije

Datum objave: 11.02.2010

Svima nam je poznata riječ stres. Sve što izaziva promjenu u našem životu izaziva određenu vrstu stresa za naš psihosomatski sustav. Nije bitno da li je to „dobra“ ili „loša“ promjena. Stres je jednostavno neizbježan u našem životu, jer se naša okolina konstantno mijenja i mi se u toj okolini konstantno mijenjamo. Konačno bez stresa (nazovimo ga podražajima), ne bi bilo života, jer ne bi bilo promjene, rasta niti evolucije. Život nije statična točka. Život je konstantna promjena.

Svima nam je poznata riječ stres. Sve što izaziva promjenu u našem životu izaziva određenu vrstu stresa za naš psihosomatski sustav. Nije bitno da li je to „dobra“ ili „loša“ promjena. Stres je jednostavno neizbježan u našem životu, jer se naša okolina konstantno mijenja i mi se u toj okolini konstantno mijenjamo. Konačno bez stresa (nazovimo ga podražajima), ne bi bilo života, jer ne bi bilo promjene, rasta niti evolucije. Život nije statična točka. Život je konstantna promjena.

Još u predpovijesnom razdoblju fizičke promjene koje su se događale kao odgovor na stres bile su esencijalne za preživljavanje. Tada su nas možda ugrožavali medvjedi, borba za hranu, borba protiv drugog plemena i sl., no taj mehanizam funkcionira i danas. U modernom društvu umjesto medvjeda ugroženi se osjećamo od poslodavca, suradnika, suparničke firme, ljudi iz okoline i sl. Naša tijela reagiraju na stres klasičnim „bori se ili bježi „ mehanizmom, tijekom kojeg se pojačano luči adrenalin, povećava se frekvencija srca, krvni pritisak, pojačan je dotok krvi u mišiće (zbog čega mišići i cijelo tijelo postaju napetiji), dominantno djeluje simpatički dio živčanog sustava, šire se zjenice, ubrzava koagulacija krvi i događa se niz procesa kojih uglavnom nismo niti svjesni. Ovaj mehanizam nam omogućava da se suprotstavimo ili pobjegnemo od nečega što nam se čini kao prijetnja. To je mehanizam preživljavanja. Međutim ako konstanto reagiramo na ovaj način na svakodnevne podražaje, dovodimo se u takvo rizično stanje gdje se kroz određeno vrijeme može razviti niz tegoba i bolesti koje su vezane uz stresna stanja.

Problem je što je danas zbog ogromne količine najrazličitijih podražaja i općenito načina života prisutna velika količina stresa i to naročito ona vrsta stresa koja se manifestira kao negativna za naše psihosomatski sustav. U tzv. suvremenom načinu života postaje sve teže funkcionirati, a da ne dođe do određenog psihičkog i/li fizičkog disbalansa zbog niza internih i/li eksternih stresora (podražaja) kojima smo svakodnevno izloženi. Važno je naglasiti da nikada nisu u pitanju samo vanjski stresori i ono što se događa oko nas, već je također izuzetno bitno na koji način mi filtriramo te vanjske podražaje i na koji način reagiramo na njih. Kako doživljavamo ono što se događa oko nas. Vidimo li uvijek samo probleme ili te situacije doživljavamo kao prilike koje nam omogućavaju da nešto spoznamo, promijenimo, da djelujemo na novi način i sl.

Stres je uzrok mnogim fizičkim i psihičkim bolestima a neke od njih (navedene od The American Institute of Stress ) jesu:

* Poremećaji srčano-žilnog sustava: visoki krvni tlak, srčani infarkt, ubrzana ateroskleroza, angina pektoris, poremećaji srčanog ritma…
* Neurološki poremećaji: Alzheimerova bolest, Parkinsonova bolest, multipla skleroza, loša memorija, migrene, glavobolje…
* Psihički poremećaji: depresija, anksioznost, fobije, posttraumatski stresni poremećaji...
* Problemi s prehranom: naglo povećanje tjelesne težine, naglo smanjivanje tjelesne težine, anoreksija, bulimija…
* Poremećaji probave: opstipacija, grčevi, krvarenja, čir na želucu…

Zatim; dermatološki problemi, seksualne i reproduktivne disfunkcije, loša koncentracija i problemi s učenjem, dijabetes, artritis,gubitak kose, slabljenje imunološkog sustava itd.

Očigledno je da je stres inicijator razvoja ozbiljnih poremećaja, bolesti i zdravstvenih problema. Stresovi sami po sebi, se čak ne moraju činiti “veliki” (glasna muzika, buka, zvonjava telefona, zagađena okolina i sl.), ali ako su kronični mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme i poremećaje. Činjenica je da smo svi pod “pod stresom” na ovaj ili onaj način i tragamo za načinima kako ga ublažiti, smanjiti ili prevenirati.

Dakako, postoji čitav niz različitih metoda i tehnika koje nam mogu pomoći u prevenciji i terapiji stresa. Ovdje navodimo meditaciju kao jedan od načina prevencije i terapije stresa.

Meditacija koja je stoljećima korištena u istočnim kulturama, sada se sve češće primjenjuje i prihvaća i na zapadu. Jednako tako sve je učestalija tema znanstvenih istraživanja. Na taj način ono što se jednom činilo isključivo mističnim postaje dio svakodnevnice i nešto što je dokazano kao vrlo učinkovita metoda koju mogu koristiti svi kako bi se osjećali bolje. Cilj meditativnih procedura ( bilo religioznih ili terapeutskih) jest da se umiri um. Kada se prakticira redovito dovodi tijelo i duh u stanje dubokog mira koje je izvor mnogih pozitivnih zdravstvenih učinaka. Provedeno je više od 500 znanstvenih studija na više od 200 nezavisnih instituta i univerziteta, te je više od 100 vodećih znanstvenih časopisa dokumentiralo kako je meditacija tehnika koja ima izuzetno puno pozitivnih utjecaja na fiziološku, psihološku kao i na sociološku i ekološku sferu života. Maharishi University of Management u Fairfieldu, Iowa, provodi se niz istraživanja o meditaciji koja zaključuju kako je meditacija (u ovom slučaju tzv. transcendentalna meditacija: TM) smanjuje stres koji se mjeri preko niza fizioloških procesa kao što su : smanjenje količine kortizola (glavnog hormona stresa), smanjenje mišićne napetosti, normalizacija krvnog tlaka, povećana stabilnost autonomnog živčanog sustava, povećana EEG koherencija moždanih valova i tako dalje.

Istovremeno događa se čitav niz psiholoških promjena koje indiciraju smanjenje stresa, uključujući smanjenje depresije i straha, smanjenje post-traumatskog sindroma, povećanje samoaktualizacije i sl. Nadalje izdvajam neka istraživanja TM-tehnike koja dokazuju na koji način ova tehnika smanjuje stres i koliko bi mogla pridonijeti unapređenju zdravlja i čovjekove efikasnost općenito.

Dr. H. Motoyama(1976.g.) ispitivao je djelovanje vježbi disanja i nekih asana registrirajući moždane valove pomoću EEG-a, te uočio porast alfa valova što je znak duboke opuštenosti živčanog sustava. Na taj način osoba postaje mentalno sve budnija, vedrija i opuštenija, brže se oporavlja i spremnija je za nove podražaje. Sve veća relaksacija smanjuje količinu tvari u krvi koje su u vezi s povećanom razinom stresa, pa se relaksacijom ublažavaju napetost i anksioznost.

David Orme-Johnson, psiholog na Teksaškom državnom sveučilištu u El Pasu, prvi je upozorio da praktikanti meditacije (u ovom slučaju transcendentalne meditacije- TM) imaju stabilniji autonomni živčani sustav, pa su prema tome otporniji na stres. Čim je funkcioniranje živčanog sustava stabilnije, osoba sa lakše prilagođava iznenadnom stresu, brže se ponovo vraća u stabilno stanje i suočava sa novim stresovima. Nadalje, Wallace&Benson su otkrili i značajno smanjenje koncentracije mliječne kiseline u arterijskoj krvi. Pretpostavka je da je količina mliječne kiseline u vezi sa stresom. Prilikom prakticiranja meditacije (TM-a) nivo mliječne kiseline smanjio se četiri puta brže nego za vrijeme običnog ležanja na leđima i tri puta brže nego za vrijeme sna. Iako nakon meditacije, s rastom metabolizma, raste i koncentracija mliječne kiseline, ona doseže razinu koja je značajno niža od one u predmeditativnom stanju. Izvođenje asana više odmara nego umara mišiće. Da li je mišić opušten ili kontrahiran može se ustanoviti promatranjem količine električne aktivnosti koju proizvodi svako mišićno vlakno u određenom vremenu. Kontrahirani mišić proizvodi veću električnu aktivnost od mišića koji je relaksiran. U istraživanju koje su proveli Karambelhar, Bhole&Gharote (Kivalyadhanna, Lonavala 1967.g.), električna aktivnost različitih mišića bila je grafički registrirana na 14 muškaraca i 3 žene, prije i poslije treninga, te za vrijeme izvođenja dvije asane (ardha-Matsyendra-asana i pashchimottasana). Uočeno je, da je mišićna aktivnost prilikom izvođenja ovih asana bila značajno smanjena. To ukazuje na činjenicu da prakticiranjem asana istežemo mišiće, ali ih istovremeno i relaksiramo. Potičemo cirkulaciju u mišićima, a dubokim disanjem osiguravamo dovoljno kisika u krvi što omogućuje bolju izmjenu tvari, a time i efikasnije odstranjivanje nepoželjnih tvari iz organizma.

Dr. Bhatnagar, fiziolog sa Jawaharlal Institute of Postgraduate Medical Education and Research -Pondicherry, otkrio je da prakticiranje yoge dovodi do povećanja provodljivosti živaca i brže širenje impulsa do motoričkih živaca, što omogućuje da osoba žustrije reagira odnosno ima bolje reflekse. Dr. R.Keith-Wallace&Herbert Benson proučavali su fiziološke procese za vrijeme meditacije. Jedna od najznačajnijih promjena dogodila se u potrošnja kisika (koja se obično smatra pouzdanim pokazateljem čovjekove fizičke aktivnosti). Već na samom početku meditacije primijećeno je trenutno smanjenje potrošnje kisika za 16-18%. Uspoređujući te rezultate s onima dobivenim za vrijeme sna i hipnoze zaključuje da je stanje počinka uzrokovano meditacijom (TM) znatno dublje od običnog sna i sasvim različito od subjektivnog osjećaja relaksacije u hipnozi.

Sljedeći pokusi provedeni su u Nacionalnoj Židovskoj bolnici i Istraživačkom centru u Denveru, inače poznatom po pionirskim radovima u liječenju astmatičara.

Dr. Paul Corey proučavao je djelovanje TM-a na specifičnu vodljivost dišnih puteva (vodljivost je obrnuto proporcionalna otporu što ga zrak mora svladati na svom putu do pluća). Ustanovio je da se za vrijeme prakse TM-a vodljivost povećava za 19,5 %, što bi također moglo poboljšati ukupnu efikasnost ako se ta tehnika primjeni u sportskom treningu. Wallace&Benson također su eksperimentima otkrili i povećanje galvanskog otpora kože (G.S.K.-galvanic skin response), što je također mjera relaksacije. Mjerenje se obavlja tako da se na površinu kože pričvrste elektrode, pa se mjeri otpor što ga pruža koža pri prolazu blage električne struje. G.S.R. pada kada smo napeti i anksiozni, a raste kad smo opušteni. Opuštenost za vrijeme dubokog sna uzrokuje porast otpora kože za prosječno 250%, dok je za vrijeme prakticiranja TM-a povećan do 500%. Za vrijeme sna to je povećanje sporo, dok se već na početku prakticiranja TM-a primjećuje brzo povećanje otpora što opet ukazuje na brzo smanjenje anksioznosti i na stanje duboke opuštenosti.
ZAKLJUČAK

Čitav niz pozitivnih učinaka meditacije dokazuje da njezinim prakticiranjem možemo ublažiti stvaranje negativnog stresa i značajno utjecati na kvalitetu života u mnogim sferama (počevši od zdravlja kao baze). Druga pozitivna činjenica u vezi meditacije, jest, da je ta tehnika zaista dostupna svima i da kada svladamo “tehniku” bitna je jedino samodisciplina. Meditacija ne zahtijeva nikakva posebna financijska ulaganja, posebne predispozicije, znanja, vještine i sposobnosti, da bismo je počeli prakticirati. Samo dobru volju! Postoji čitav niz najrazličitijih meditacija i načina meditiranja, ali za početak je dovoljno biti discipliniran da barem 15 minuta dnevno, posvetimo sebi i svojem miru. Sjednemo na stolicu ili na pod uspravnih leđa, tijelo je opušteno (ali ne mlitavo), pratimo vlastiti dah i strujanje zraka kroz nosnice. Ako nam dolaze različite misli (a uglavnom uvijek dolaze), možemo u sebi ponavljati neku mantru ili jednostavno riječ koja nam je ugodna. Možemo početi tako da jednostavno na udisaj u sebi polagano izgovaramo “udisaj”, a dok izdišemo izgovaramo; “izdisaj”. To je vrlo lagana i prirodna meditacija/relaksacija, jedna od onih koje opuštaju tijelo i duh i mogu nam pomoći u svakodnevnici kako bi ublažili negativan stres. Za one koji se još dublje i ozbiljnije žele posvetiti meditaciji, duhovnosti ili istraživanju svojeg unutrašnjeg bića postoji još mnoštvo toga što se može proučavati vezano uz meditaciju i u tom slučaju dobro je pronaći pravog učitelja koji će nas voditi i malo se ozbiljnije posvetiti meditaciji. U svakom slučaju, ova tehnika je nešto čime se višestruko može utjecati na poboljšanje kvalitete života na različitim razinama (fizičkoj, emocionalnoj, mentalnoj, duhovnoj). Stoga je blagotvorno sredstvo za čovjeka današnjice, koje može spriječiti nastanak čitavog niza psihofizičkih tegoba i problema, te omogućiti da se barem na tren vratimo sebi i svojem miru. Da osjetimo sebe, svoj unutarnji glas, da se lakše nosimo sa tempom današnjeg života, te da se uskladimo sami sa sobom i sa okolinom koja nas okružuje.

Autor: Iva Solarević, prof.