Početna Članci Razno Zašto su nam oponenti potrebni?

Zašto su nam oponenti potrebni?

Datum objave: 11.02.2010

U zadnje vrijeme prati me intenzivno razmišljanje o značaju i potrebi za podrškom, pohvalom i društvom istomišljenika. Svima nam je potrebna podrška naših bližnjih, obitelji i prijatelja, a ako se bavimo nekim radom koji dotiče i širu zajednicu (umjetnost, terapijski rad itd.), onda nas cijenjenje kolega, kritičara i publike ili korisnika također motivira i ohrabruje da se još više trudimo i dajemo najbolje od sebe. Bez potpore venemo kao cvijet bez vode.

U zadnje vrijeme prati me intenzivno razmišljanje o značaju i potrebi za podrškom, pohvalom i društvom istomišljenika. Svima nam je potrebna podrška naših bližnjih, obitelji i prijatelja, a ako se bavimo nekim radom koji dotiče i širu zajednicu (umjetnost, terapijski rad itd.), onda nas cijenjenje kolega, kritičara i publike ili korisnika također motivira i ohrabruje da se još više trudimo i dajemo najbolje od sebe. Bez potpore venemo kao cvijet bez vode.

Vjerujem da je svatko od nas iskusio nelagodan osjećaj koji se javlja kada podrška izostane i zamijeni je samo hladna ignorancija. Ili još neugodnije, kada nam netko uputi otvorenu kritiku, koja može biti izražena na fin, ali direktan način, a još teže ako je gruba i obojana netrpeljivošću. Grč u trbuhu, osjećaji koji preplavljuju cijelo tijelo i kojih se ne možemo riješiti, privremena malodušnost i propitivanje o tome što smo loše napravili, nošenje s mišlju da nas netko ne cijeni kako bi željeli, a valjda je najteže suočavanje s pomisli da možda gubimo nečiju naklonost za kojom toliko, svjesno ili nesvjesno, žudimo.

Doživio sam neke kritike zadnjih dana glede nekih mojih stavova i razmišljanja, kao i literarnih uradaka, pa sam se malo zadubio u vlastite osjećaje i značenje tih događaja. I jutros, pod tušem, sinulo mi je koji je blagoslov imati oponente!
Vrlo je ugodno biti okružen ljudima od kojih dobivamo bezrezervnu podršku i koji cijene našu osobnost i djela. Doista, u takvom okruženju možemo s lakoćom manifestirati vlastite talente i izgraditi osjećaj samopouzdanja i samopoštovanja. Međutim, ima tu i jedna zamka – okruženi podrškom možemo se lako početi oslanjati na druge ljude, naše samopouzdanje možda i nije tako čvrsto kako izgleda, već je na neki način vezano uz one o čijoj podršci ovisimo. Nađemo li se iznenada izloženi nekoj kritici naš svijet se može opasno poljuljati jer smo naučeni na podršku od drugih. Tada obično, kao terapiju, zovemo prijatelja ili prijateljicu i pokušavamo dobiti potrebnu podršku, zacijeliti rane, a često to radimo "bacajući drvlje i kamenje" na onog koji je uputio kritiku. Poslije se osjećamo bolje, no, zrnce sumnje i prateća nelagoda ne daju se tako lako izbrisati.
I zato su nam oponenti važni! Baš zato da bi imali mogućnost izgraditi samopouzdanje i samopoštovanje neovisno o mišljenju drugih ljudi. Možda zvuči kontradiktorno.

Iz svake upućene kritike možemo nešto naučiti. Prvo, bilo bi mudro zapitati se ima li kritika možda i neke osnove. Nismo savršeni, skloni smo greškama, i blagonaklona kritika nam može itekako pomoći da sagledamo sebe ili svoj rad u drugom svjetlu, i poboljšamo se, opet na naše zadovoljstvo i dobro.
Ako ne nađemo osnove kritici, pogotovo ako spoznamo da je upućena kao reakcija zbog razlike u osobnim, kulturološkim i socijalnim stavovima, ili zbog neznanja, osobnih frustracija i nerazvijene svijesti, tada nam takva kritika itekako može poslužiti da očvrsnemo sebe. Spoznajom izvora takve kritike naše samopouzdanje može samo ojačati, no, za razliku od samopouzdanja izgrađenog kroz podršku u drugima, ovo je ukotvljeno u nama samima. Postupno, njegov temelj će biti sve jači i čvršći i više se neće moći tako lako poljuljati nečijom kritikom. S vremenom, nestat će tragovi otpora (ili mržnje) prema oponentima, jer razumijevanjem njihove motivacije i osnaživanjem vlastitog samopouzdanja, shvatit ćemo da nemamo više potrebu braniti se, opravdavati se ili pokušati "uravnotežiti" situaciju vraćajući istom mjerom. Bit ćemo svoji. Snažni. Zračit ćemo energijom samopouzdanja koju će drugi onda itekako osjetiti. A bit će tu onda i ona ljubav, univerzalna, o kojoj volimo pričati.
OK, ovo je idealna situacija. Tijekom života vjerojatno će uvijek biti područja gdje ćemo imati još za raditi, i kada ćemo se zbog izostanka podrške ili zbog otvorene kritike osjećati nelagodno. Ali, ako u potpunosti razumijemo proces koji se pritom zbiva, doista si možemo olakšati i iskoristiti takve situacije za osobni rast.

I još nešto – svemir, po definiciji mnogih učitelja, ne poznaje negacije. Zbog toga se stalno ponavlja važnost postavljanja afirmacija i vizualizacija u pozitivnom kontekstu, bez negacija (dakle "zdrav sam", a ne "nisam bolestan"). Kritičar koji se suprotstavlja vama ili vašem radu, zapravo, da nije niti svjestan toga, usmjeruje i pridodaje energiju upravo onome što kritizira, dakle vama ili vašem projektu. Ako ovo znate, budite zahvalni na kritici, jer ona zapravo doprinosi vašem rastu!

Recentni je primjer ovogodišnji "anti-gay-pride prosvjed" i "anti-Lepa-Brena prosvjed". Organizatori tih prosvjeda nisu uopće svjesni da su svojim postupkom samo pomogli da se medijska pažnja još više usmjeri upravo na ono protiv čega su protestirali, i da su zapravo indirektno pomogli i gay-pride-u i Lepoj Breni da budu još više zanimljiviji, i da polako, neprimjetno, na pozitivan način mijenjaju kolektivno poimanje o ljudima gej orijentacije i da utječu na prihvaćenost narodne glazbe s drugih prostora.
Kad i nas netko kritizira, zapravo nam na isti način čini medvjeđu uslugu. Zato su nam oponenti itekako potrebni!

Boris Pecigoš, 2009.
Centar Boris Pecigoš
www.boris-pecigos.com