Početna Članci Razno Ovisimo li o ovisnostima?

Ovisimo li o ovisnostima?

Datum objave: 10.02.2010

Od našeg samog rođenja i samom činjenicom da smo ljudska bića, predodređeni smo na ovisnost. Ovisnost o zraku, hrani, piću, a u samom djetinjstvu, ovisnost o roditeljima. Rečeno je da je čovjek društveno biće što nas također predodređuje na ovisnost o ljudima. Naravno, postoje i druge vrste ovisnosti, ali to su one “ljudske”.

Od našeg samog rođenja i samom činjenicom da smo ljudska bića, predodređeni smo na ovisnost. Ovisnost o zraku, hrani, piću, a u samom djetinjstvu, ovisnost o roditeljima. Rečeno je da je čovjek društveno biće što nas također predodređuje na ovisnost o ljudima. Naravno, postoje i druge vrste ovisnosti, ali to su one “ljudske”.

Tu dolazimo i do tog pitanja - ovisimo li o ovisnostima?

Ovisnost je stvar ljudskog uma, stvar psihe i ega. Ona u svojoj srži zapravo i ne postoji. To je naša umotvorina, moglo bi se reći, iskrivljena slika stvarnosti. Jedemo i pijemo da bismo živjeli, a ne živimo da bismo jeli i pili. Većina ljudi živi tu iskrivljenu sliku životnih prioriteta. “Ovisni” su o novcu, ljudima, porocima i svim ostalim stvarima koje čine onaj materijalni dio medalje. Ljudi odrastanjem gube ono djetinje u sebi, gube smisao za prave vrijednosti i zamjenjuju ih brigama o materijalnom. Tek onda, kada se oslobodimo te ovisnosti, možemo u cijelosti živjeti život i shvatiti njegove prave vrijednosti. One se ne nalaze u skupim autima, velikim kućama, pa čak ponekad ni u ljudima. Nalaze se u “sada” i u nama samima.

Vrlo često živimo opterećeni budućnošću, zagušeni svojom prošlošću, isfrustrirani svojom egzistencijom. Ali, ako samo malo bolje sa strpljenjem počnemo osluškivati, ne razmišljati, shvatiti ćemo i upiti sve oko sebe. Naš je život već odavno zapisan. Svaka osoba u njemu, svaka odluka, svaki korak. Ne postoji dobro i zlo, jučer i sutra, važni i nevažni ljudi. Sve se događa sa razlogom, svaka je osoba tu da nas nečemu nauči. I kada upijemo sva iskustva i naučimo ono što moramo, ostaje nam samo osluškivati i na taj način proniknuti u sebe, shvatiti prave životne vrijednosti, one nematerijalne duhovne radosti o kojima, uvjetno rečeno, i možemo biti ovisni, jer samo ego je sebičan, samo svijest ovisna. Ispod te površine nalazi se bezuvjetna tolerancija i nesebična ljubav prema sebi, čovječanstvu i svakom, pa i najmanjem biću. A to bi trebala biti, koliko god se teško činilo realizirati, jedina vrsta ovisnosti.

Autor: Zorana Rajković