Mayanski kalendar

Nekoliko je francuskih znanstvenika XIX stoljeća koji izazivaju moje poštovanje.Abbe Brasseur de Bourbourg (1814-1874) je svoje najkreativnije godine posvetio izučavanju civilizacije Maja u Srednjoj Americi. Zadržavajući se u Meksiku i Guatemali po nekoliko godina, naučio je jezik, običaje i rituale lokalnih indijanaca; u svojim je čestim putovanjima po europskim gradovima pretraživao arhive sa dokumentima iz doba španjolskih osvajanja. U nizu svojih publikacija Abbe piše o svojim prevodima stela Maja i malo poznatih dokumenata koje je dobio na uvid od lokalnih spiritualnih lidera.

Ovo proročanstvo nam govori o nadi i svitanju Galaksije, pojašnjava nam da samo putem svog napora možemo naći unutarnji mir što će nas reintegrirati u jedan ogroman organizam u Univerzumu mira i harmonije. Čovječanstvo živi promjenu ere iščekivanu od svih starosjedilačkih kultura Zemlje, koji tu promjenu vide kao nešto divno, razumljivo i kao dio evolutivnog procesa Univerzuma. Za zapadnu civilizaciju, s druge strane, ove promjene su razlog iznenađenja i straha, jer su se izgubili tekstovi i originalni izvori koji pripremaju čovjeka i objašnjavaju ovaj proces.
Godine 325. Imperator Konstantin je okupio Nikejski sabor kako bi se dogovorili koji sveti tekstovi Biblije će biti vrednovani unutar nove kršćanske religije koju Država treba prihvatiti. Tada je eliminirano 25 biblijskih tekstova i više od 20 dokumenata koji su uz njih proizlazili, a između njih i Knjigu Enoha. Tekstovi koji su prihvaćeni su ponovno interpretirani i sažeti i sada čine ono što zovemo Sveta Biblija.

Da bi se čovjek snašao u ovom našem svijetu, mora imati orijentaciju u vremenu i prostoru. Za snalaženje u prostoru data su nam naša čula i um koji organizira i obrađuje impulse koje čula stvaraju i šalju do njega. Materijalni svijet koji primamo tim čulima je svijet treće dimenzije i reguliran je raznim fizičkim zakonima, poput zakona gravitacije i slično. Naša čula osjetljiva su na različite kvalitete treće dimenzije i u stanju su da ih analiziraju i šalju do uma. U umu se dešavaju niz biokemijskih i električnih reakcija i stvara se nešto što više ne pripada samo trećoj dimenziji - misao. Naša misao ne podleže ni zakonu gravitacije, ne poznaje fizičke barijere...Znači da već zalazimo u slijedeću - višu dimenziju.

Jedan od najvažnijih kozmičkih zakona je “Duhovni zakon rezonancije”. Možemo reći da je on logični slijed drugih važnih kozmičkih zakona “Zakona ritma” i “Zakona vibracije”. Ako shvatimo da u svemiru sve vibrira u određenom ritmu, te da mi svojim mislima, riječima i osjećajima šaljemo impulse u svemir i tako stvaramo vibracije, lako možemo zaključiti da iz svemira na svaki od nas poslani impuls možemo očekivati rezonanciju. Zato možemo zaključiti da sve što nam dolazi iz okoline trebamo shvatiti kao važnu poruku.

Zašto su stari Maje ili oni prije njih izabrali baš 21. prosinac 2012. godine, za kraj svog dugovječnog kalendara? Ovaj članak pokrit će neka nedavna istraživanja. Znanstvenici su desecima godina znali da je majanski ciklus od 13 baktuna, dugovječni sistem vremenskog održavanja, namješten tako da završi upravo na zimski solsticij, ovaj je sistem postavljen prije 2 300 godina. Ova zapanjujuća činjenica, da su promatrači neba starih srednjo-američkih civilizacija bili sposobni precizno odrediti zimski solsticij daleko daleko u budućnosti, nije bila proučavana od strane majanista. I zašto su izabrali godinu 2012.? U isti mah dobiva se utisak da se ovdje radi o nekoj vrlo nepoznatoj misteriji. Razradit ću podatke prema zaključcima epigrafkinje Linde Schele objavljenim u “Maya Cosmos 1994”. Ovaj članak, prirodna je kulminacija istraživanja koja se odnose na majansko dugačko računanje i na preciznost ravnodnevnice odnosno ekvinocija koji su istraženi u mojoj posljednjoj knjizi o Tzolkinu: Vizionarski obzori i kalendarske studije (Visionary Perspectives and Calendar Studies, Borderlands Science and Research Foundation, 1994.).

Da li će 2012. godina obilježiti kraj svijeta? Nikako. Međutim, obilježiti će svitanje novoga doba u napretku i razvoju ljudske civilizacije.

Jedan od najtajnovitijih elemenata majanske kulture bila je njihova igra loptom. U toj igri postoje dva suprotstavljena tima. Zadatak im je pokušati naciljati veliku gumenu loptu kroz nekoliko kamenih prstenova. Tu su igru kasnije prihvatili i ostali narodi, kao Azteci. Pretpostavlja se da je igra bila iznimno popularna jer postoje brojna pronađena igrališta na arheološkim nalazima. Brojni majanski zapisi također svjedoče o prizorima iz igara. Mnogo se nagađa o značenju te igre. U književnosti je ona često povezivana s krvavim obredima u kojima se čupaju srca igrača u žrtvu bogovima.

Dva andjela su odvela Drunvala do više od 70 duhovnih učitelja kod kojih je naučio različite tehnike meditacije. Nakon toga su ga odveli Indijancima gdje je učio izvorni način izvođenja rituala i ceremonija. Drunvalo je živio 14 godina kod Maya (Taos Pueblo Indijanaca) u Novom Mexiku. Njihov duhovni vođa i prijašnji poglavica plemena, kao i drugi članovi, su ga poučili indijanskom načinu zivota. Pokazano mu je kako se uz pomoć kristala i fetiša može promijeniti čak i vanjska realnost.