Početna Članci Interview Zbiljnost i rad svemirske braće

Zbiljnost i rad svemirske braće

Datum objave: 11.02.2010

Intervju s Benjaminom Cremeom, kolovoz 2002.
Razgovarao Janez Ferjančić (skraćena verzija)

Zbiljnost i rad svemirske braće

Intervju s Benjaminom Cremeom, kolovoz 2002.
Razgovarao Janez Ferjančić (skraćena verzija)

Janez Ferjančić: Prije nego što ste se uključili u rad na ponovnom povratku. 1950-ih bili ste povezani s NLO-ima. Osobno ste poznavali Georgea Adamskog. Možete li ispričati kako je sve započelo i koja su vaša iskustva s NLO-ima?

Benjamin Creme: O NLO-ima sam prvi put čitao u knjizi Flying Saucers have Landed (Leteći tanjuri su sletjeli), u kojoj je George Adamski u zadnjem poglavlju opisao svoje iskustvo susreta s Veneraninom u pustinji Arizona. Samu knjigu nije napisao Adamski nego jedan Englez, Desmond Leslie. To je bila povijest letećih tanjura kroz mnogo stoljeća, u različitim dijelovima svijeta. Bilo je to znanstveni rad -- povijestan i do određene mjere spekulativan, a završen je sa zbiljskim iskustvom.

Nakon toga sam pročitao Inside the Spaceships (Unutar svemirskih brodova) od Adamskog, u kojoj opisuje kako je odveden u svemirski brod, tanjur, na ono što se zove matični brod. Taj matični brod bio je veneranski, i Adamski je vodio duge razgovore s veneranskim Majstorom koji je, čini mi se, bio glavni na brodu.
To su bili vrlo zanimljivi razgovori, pa je za mene fenomen NLO-a imao više veze sa svrhom i značenjem koji se kriju iza letećih tanjura, kako su ih zvali, nego sa samom pojavom. Činjenica da su ljudi s drugih planeta -- neki ljudi smatraju iz drugih sunčevih sustava, no prema mojim saznanjima oni dolaze s drugih planeta našeg sustava -- bili dovoljno zainteresirani da posjete ovaj planet bila je zanimljiva, međutim narav njihova interesa bila je još mnogo zanimljivija. Njihov interes bio je u tome da se ne uništimo. Da promijenimo svoj način života, svoj način uređivanja svijeta, da ne uništimo svijet s ekološke točke gledišta, te da ne uništimo jedni druge upotrebom nuklearnog oružja. Bio je to filozofski, duhovni razgovor koji je vodio s veneranskim Majstorom, i to je ono što me se zaista dojmilo kod te knjige.
Za NLO-e sam prvi put čuo 1947. ili 1948., možda i 1945. godine, kada se u našim novinama pojavilo nekoliko izviješća o putničkim avionima koji su se približili onome što nazivamo NLO-i. Pilot bi to prijavio, ljudi u zrakoplovu vidjeli kako se događa. Vidjeli bi te okrugle objekte nalik disku kako, ponekad prilično blizu, lete uz zrakoplov, ili jednog ili više njih. To se događalo dosta često, ali ne svakog dana -- ili pak niste čuli o tome svakog dana. Takva izviješća prorijedila su se nakon nekog vremena.
Prvi put kada sam čuo ili pročitao nešto o njima, prije nego što sam pročitao knjigu od Adamskog, smatrao sam da su to ili američki ili ruski specijalni pokusni zrakoplovi koji su bili izgrađeni na potpuno drukčijem sustavu od običnih zrakoplova; bili su okrugli, u obliku tanjura, i tako smo ih zvali letećim tanjurima. Isprva sam mislio da su to tajni zrakoplovi, pokusni leteći objekti Rusije ili Amerike, ili od obje zemlje, sve dok nisam pročitao knjigu od Adamskog kada mi je postalo jasno da se tu radi o nečemu drugom, da možda potječu od drugamo.
Tada je, početkom siječnja 1959. godine, sa mnom stupio u vezu jedan od Majstora naše Duhovne hijerarhije i moj rad je započeo -- govorio sam i pisao o tome drugdje. Bio je to rad sa Svemirskom braćom, ljudima koji koriste NLO-e, a moj Majstor je djelovao kao veza između nas, da tako kažem. Za mene je to dvoje postalo tijesno povezano; činjenica da sam čitao Adamskog učinila me vrlo otvorenim na tu mogućnost, premda nisam baš mnogo razmišljao o tome. Međutim, odmah sam bio upoznat s fenomenom letećih objekata i postao sam dio skupine, čiji je član bio i Adamski, koja se sastajala samo izvan tijela. S obzirom na vanjski svijet radili smo tajno, no među nama nije bilo tajni -- prepoznavali smo jedni druge, bili smo dio odbora i radili smo određeni posao koji nam je bio dodijeljen i koji je bio u cijelosti povezan s fenomenom NLO-a.
Prema mom iskustvu, ono što nazivamo NLO-ima, letećim tanjurima, dolazi s planeta našeg sustava. Ne s Plejada, Sirijusa ili odnekud izvan našeg sunčevog sustava, nego, uglavnom, s Marsa i Venere. Uključeno je i nekoliko drugih planeta kao što su Jupiter i Merkur, no u golemoj većini viđenja NLO-i dolaze s Marsa i Venere. Praktički svi su napravljeni na Marsu, čak i veneranski. Oni su veneranski po konstrukciji i prilično su drukčiji, različiti su po konstrukciji i tehnologiji, no zapravo se izrađuju na Marsu. I svi su sagrađeni mišlju.
Ljudi u fizičkim tijelima na Marsu, Veneri, Merkuru, Jupiteru i tako dalje ne nalaze se na istoj razini odnosno vibraciji fizičnosti s kojom mi imamo iskustva. Mi poznajemo samo tri aspekta fizičkog: čvrsto fizičko, tekuće fizičko i plinovito fizičko. Iznad plina postoje još četiri dodatne razine fizičke materije koje na ovom planetu još nisu otkrivene. Kada se otkriju, moći ćemo razumjeti mnogo više o naravi i uzroku bolesti, svrsi života na ovom planetu i o činjenici života na drugim planetima. Bića na Marsu, Veneri i drugim planetima nalaze se na četiri više razine fizičkog. Da odete na Mars ili Veneru, ne biste vidjeli nikoga, no oni su svejedno u fizičkoj materiji i imaju tijela sastavljena od suptilnije, finije fizičke materije koju zovemo 'eteričko'. Mi sami posjedujemo tijela od čvrstog fizičkog, tekućeg fizičkog, plinovitog fizičkog i četiri eteričke fizičke razine -- međutim potonje još nismo otkrili.
Njihovo postojanje demonstrirao je veliki znanstvenik i psiholog Wilhelm Reich, koji je bio bio Freudov kolega i svojedobno asistent. Umro je 1957. godine u američkom zatvoru. Uhićen je zato što je navodno liječio bolesti s instrumentima za koje je (ispravno) tvrdio da privlače materiju s eteričkih ravni, koju je nazvao orgonska energija. Smatrao je da postoji ogromna ravan orgonske energije, za koju je, ispravno, smatrao da se rasprostire čitavim svemir, podupirući vanjsku čvrstu fizičku ravan. Ezoteričari eteričku ravan promatraju kao četiri ravni od kojih ja svaka profinjenija od one ispod sebe. Četvrta eterička ravan je odmah iznad plinovitog i nevidljiva je osim ako ne posjedujete eterički vid. Činjenicu postojanja te eteričke energije, koju je nazvao "orgonska energija", Reich je jasno demonstrirao različitim jednostavnim pokusima. Svejedno, uhićen je zato što je uređaj koji je nazvao "orgonski akumulator", kutije koje su akumulirale eteričku energiju s određenih razina, obično s dvije niže razine, četvrte i treće eteričke, koristio za liječenje bolesti, uključujući rak i različite druge bolesti. U Americi se to smatralo ilegalnim. Uprava za hranu i lijekove dala ga je uhititi, odbila mu dopustiti da dokaže svoj rad, i umro je u zatvoru.

Ukoliko čovjek nije upoznat s činjenicom postojanja eteričkih razina energije kao finijih, suptilnijih razina energije, ne može razumjeti nastanak krugova u žitu -- jer, oni su međusobno povezani. Krugove u žitu stvorili su ljudi, uglavnom s Marsa i Venere, osim nekoliko iznimaka s drugih planeta. Golema većina su podrijetlom marsovski, neki su veneranski, i ima ih širom svijeta. Krugovi u žitu uglavnom su na jugu Engleske, no viđeni su i u Americi, Kanadi, Australiji, Novom Zelandu, Peruu -- u većoj ili manjoj mjeri po cijelom svijetu. Naš planet, kao i svi drugi planeti, posjeduje magnetsko polje; njegova magnetska energija putuje duž određenih linija koje se ukrštaju, i na mjestima gdje se ta energija ukršta stvara se vrtlog, energetsko središte. Svemirski ljudi izradom tih krugova zapravo repliciraju na čvrstu fizičku ravan te magnetske vrtloge u našem planetarnom magnetskom polju. Dakle postoji planetarno magnetsko polje na vlastitoj razini, a na fizičkoj razini postoji njegov duplikat kojega repliciraju svemirska braća što upravljaju NLO-ima i stvaraju krugove u žitu.

JF: Zašto to rade?


BC: Oni to rade s ciljem da na fizičkoj razini postave temelje za novu vrstu energije i novu vrstu tehnologije koja koristi tu energiju, koja će se s vremenom razviti na ovom planetu. To je dar tog dolazećeg vremena, Novog doba u koje ulazimo i koje nazivano Vodenjakovo doba, razdoblja u kojem ćemo doći do kolosalnih otkrića u upotrebi energije planeta i energije Sunca. To će u potpunosti promijeniti naš način života na ovom planetu i dovest će nas do kontrole nad univerzalnom energijom kakvu ne možemo ni početi zamišljati. U sljedećih 2500 godina doći ćemo do faze u kojoj ćemo uz pomoć energije koja ne djeluje unutar prostorno-vremenske stvarnosti moći po volji putovati našim sunčevim sustavom i izvan galaksije, isprva ćemo istraživati vlastiti sunčev sustav, a onda i golemo galaktičko područje. Tako da će i udaljenost i vrijeme postati ništavni. Ljudi misle da će putovanje do neke druge galaksije trajati stotinama godina. Da bi umrli prije no što bi dospjeli do bilo kojeg mjesta na koje vrijedi ići, i nikad se ne bi vratili. To nije točno. Ljudi dolaze s Marsa i Venere, planeta koji nisu toliko udaljeni, ali to je još uvijek vrlo velika udaljenost prema našem poimanju vremena, no oni stižu za nekoliko minuta. Jednom kada spoznate da vrijeme ne postoji i da prostor za koji ste mislili da ga trebate prevaliti također ne postoji, ne treba vam mnogo vremena, i u nekoliko minuta možete proputovati goleme udaljenosti u prostoru.

JF: Zašto su za pokazivanje tih uzoraka izabrali usjeve?

BC: Krugovi se rade u žitu (op. prev. -- doslovan prijevod od eng. crop circles bio bi krugovi u usjevima) jer su na taj način sezonski. Usjeve imate samo u kratko vremenu u proljeće i u jesen, i kada ih posijeku, više ne vidite krugove u njima. Potom će sljedeće godine ponovno narasti, i krugovi u žitu pojavljuju se na istim mjestima, budući da su svaki puta ponovno napravljeni na točno istom mjestu, tako da je energija ponovno stavljena u to polje, ali i na druga mjesta. Da ih stave na svako mjesto na koje je stavljena energija, krugovi u žitu bili bi doslovno po cijelom svijetu, u morima, na planinama i u stijenama gdje ništa ne raste. Oni se mogu vidjeti, ostvareni su kao krugovi u žitu, kao strukture u kukuruzu, jer su sezonski; potom se posijeku. Razlog tome je tangencijalni, postupni pristup, bez kršenja naše slobodne volje, bez govorenja ljudima Zemlje da su Svemirska braća, kako ih ja zovem, ljudi s drugih planeta kao što su Mars i Venera, ovdje, da su dio sustava i da djeluju na sustavan način, ne samo kao zasebni planeti. Oni pomažu ovom planetu da razvije tehnologiju budućnosti, te obznanjuju, ali ne na presnažan način, da su tu, da znaju za nas, pomažu nam, da iza njihovog dolaska stoji vrlo duhovna namjera, te da su 100-postotno dobronamjerni i bezopasni.

JF: Vrlo je teško vjerovati u pravu narav krugova u žitu kada postoji toliko prijevara. Možete li mi reći koji je postotak autentičnih krugova u žitu, a koliko je krivotvorina? I, zašto ljudi to rade?


BC: Postoji, naravno, određeni broj krivotvorina. Te krivotvorine su sićušna manjina, možda 4 posto, naprema velikom broju pravih i autentičnih krugova u žitu koji se pojavljuju širom svijeta. Omjer krivotvorina i autentičnih krugova varira od zemlje do zemlje. U ovoj zemlji (Velikoj Britaniji), budući da imamo toliko mnogo krugova u žitu i kroz toliko dugo razdoblje, taj je postotak vjerojatno veći nego drugdje. Ako imate više krugova u žitu, imate više krivotvorina. Nadalje, u drugim zemljama svijeta ne postoji takva svjesna uključenost ljudi glede krugova u žitu, pa se ni ne muče da ih naprave. Napraviti krug u žitu težak je posao i krivotvorine su uvijek vrlo očite, vrlo nespretno i loše napravljeni. To da netko može zamijeniti krivotvorinu za pravi krug u žitu -- nakon što je prije toga posjetio prave krugove u žitu -- me zapanjuje, jer oni su tako savršeno napravljeni kada su autentični. Ljudi koji koriste svemirsko vozio naprave ih u nekoliko sekundi. Kao prvo zamisle dizajn, odluče kakav će dizajn biti. Može biti vrlo jednostavan, a ako pratite slijed krugova u žitu, vidite da postaju sve više razrađeni, sve složeniji. To je, kao prvo, zbog raznolikosti, a kao drugo, da pokažu kompleksnost te stupanj ingenioznosti i dizajna koji bi bili izvan dosega svakog krivotvoritelja. Krivotvorine su obično vrlo elementarne, prilično loše napravljene. Zašto ih rade? Rekao bih, iz dva razloga. Jedan razlog je to da ih rade ljudi koji su plaćeni da naprave krivotvorinu. Novine, na promjer, to rade s vremena na vrijeme, skupe novac i zaposle, recimo, skupinu studenata koji su smislili način na koji možete napraviti prilično pojednostavljeni žitni krug, no žitni krug koji će uvjeriti novinara. Novinari ne znaju o žitnim krugovima ništa više od ostalih, od prosječnog čovjeka na ulici, no ipak dođu s kamerama, pogledaju ga i kažu: "Da, to je krug u žitu, pravi autentični krug u žitu, kako predivno!", a potom se pojave Jeff i Peter, ili Willy i Robert, i kažu: "Ne, mi smo ga napravili, jučer, mi smo ga napravili! The Daily Mail ili The Sun platili su nam 2000 funti da napravimo taj krug, možemo to dokazati. To je potpuna krivotvorina, svi su krivotvorine." To je način umanjivanja vrijednosti i činjenice krugova u žitu.

JF: Za kraj, smatrate li da bez Maitreje nećemo dočekati da NLO-i postanu općepoznati u javnost?


BC: Pa, to nije način na koji bih ja to sročio. Ne bih rekao da ih bez Maitreje nećemo vidjeti, nego da ćemo ih s Maitrejom vidjeti. Činjenica da je Maitreja ovdje -- s apsolutnom sigurnošću znam da je Maitreja ovdje, i živi ovdje u Londonu gdje sada razgovaramo -- osigurat će da činjenica o našoj svemirskoj braći postane poznata. On će zaista vrlo brzo započeti svoju otvorenu misiju. Svijet će postupno spoznati tko je on, a kada ga prihvate, tada će, naravno, prihvatiti i ono što govori o Svemirskoj braći i NLO-ima. Potom će postojati otvorena razmjena između njih i nas.

(Za cijeli intervju pogledajte Share International July/August 2004.)
preuzeto sa: http://www.share-international.net/hrv/publikacije/si_srpaug04.htm#4