Početna Članci Interview Moćan trenutak

Moćan trenutak

Datum objave: 11.02.2010

Dr. Ervin László je jedan od utemeljitelja Budimpeštanskog kluba i predsjednik Rimskog kluba — to su dvije organizacije posvećene djelovanju »prema preobrazbi u održivi svijet«, a među članovima su im istaknute svjetske ličnosti kao, na primjer, Dalaj Lama, nadbiskup Desmond Tutu, Mihail Gorbačov i drugi. László je sistemski filozof i teoretičar polja, njegova teorija »petog polja« opisuje integrativno kvantno polje svemira i svijesti s dalekosežnim praktičnim posljedicama ne samo po znanost nego i po sve društvene sustave.

Moćan trenutak

S dr. Ervinom Lászlóm razgovarala Felicity Eliot

Dr. Ervin László je jedan od utemeljitelja Budimpeštanskog kluba i predsjednik Rimskog kluba — to su dvije organizacije posvećene djelovanju »prema preobrazbi u održivi svijet«, a među članovima su im istaknute svjetske ličnosti kao, na primjer, Dalaj Lama, nadbiskup Desmond Tutu, Mihail Gorbačov i drugi. László je sistemski filozof i teoretičar polja, njegova teorija »petog polja« opisuje integrativno kvantno polje svemira i svijesti s dalekosežnim praktičnim posljedicama ne samo po znanost nego i po sve društvene sustave. Za dr. Lászla znanost i filozofija se savršeno slažu; neophodno je da počnemo naš svijet, kao i cjelokupan život, promatrati kao međusobno povezan i umrežen. Dr. László je bio jedan od prvih predstavnika na području sistemske filozofije i opće teorije evolucije te je objavio preko 70 knjiga i 400 članaka i urednik je časopisa World Futures: The Journal of General Evolution (Budućnost svijeta: časopis za opći razvoj). Neke od njegovih knjiga su Macroshift: Navigating the Transformation to a Sustainable World (Makropomak: upravljanje promjenama prema održivom svijetu), You Can Change the World: Action Handbook for the 21st Century (Vi možete promijeniti svijet: priručnik za djelovanje u 21. stoljeću) i Chaos Point – The World At the Crossroads (Točka kaosa – svijet na raskrižju).
Tokom svoje dugogodišnje karijere profesora filozofije i futurističkih studija poučavao je i radio kao istraživač na mnogim sveučilištima u Sjedinjenim Državama, Europi i Dalekom istoku. On je također klasični pijanist i snimio je nekoliko koncerata za klavir. Dr. László živi u Toskani, u Italiji.
Za časopis Share International ga je telefonski intervjuirala Felicity Eliot.

»Čovječanstvo je pred izborom: hoće li se raspasti u kaosu ili će evoluirati u održivu, etičnu globalnu zajednicu. Nikada u povijesti nije bilo boljeg trenutka za promjene u svijetu.«

Bilo da se radi o člancima, knjigama ili intervjuima, dr. Erwin László u sve što govori unosi notu smirene hitnosti. Upitala sam ga o tome na samom početku intervjua. Govorio je o procesima koji tvore naše osobne i kolektivne živote i opisao kako svi ti procesi propadaju. Stara kineska poslovica kaže: »Ne promijenimo li smjer, sva je vjerojatnost da ćemo završiti točno tamo kamo smo se zaputili.«
Odgovor na pitanje koliko je hitna potreba za promjenom bio je eksplicitan:
Ervin László: Ponestaje nam vremena. Bolje je biti na sigurnom, a mi s približavamo rubu ponora. A znate što se dogodi kada se previše približite rubu – izgubite tlo pod nogama, počnete kliziti i vrlo je teško vratiti se natrag gore.
Dr. László je rekao da njegove procjene i procjene mnogih drugih kažu da moramo provesti značajne promjene — napraviti istinski preokret — u sljedećih približno pet godina. Osim toga, svakovrsna upozorenja koja nam dolaze iz različitih sektora nalažu hitne promjene.

S. I.: Možete li navesti neke primjere?
E. L.:Prije svega, mislim da je sada u javnom mnijenju prisutna svijest zbog koje možemo očekivati promjenu.
Naš okoliš je u krizi i daje nam vrlo jasna upozorenja da se nešto mora učiniti. Svakodnevno slušamo o klimatskim problemima koji se moraju ozbiljno shvatiti. Klimatske promjene ugrožavaju živote čitavih zajednica, golemih područja. U stvari, pogađaju sve nas i naš planet pati. To je nešto što moramo shvatiti — da ja sve međusobno povezano. Sada počinjemo prihvaćati tu činjenicu.
Vidimo da povremeno dolazi do nestašica vode, sušnih razdoblja je sve više i sve su duža, poljoprivrednici teško proizvode hranu. Pustinje se povećavaju. Zagađenje je ogroman problem.
Još jedan proces koji vidimo je sve veći i neodrživi jaz i polarizacija između bogatih i siromašnih. Pogledajte također razmjere siromaštva i prenaseljenosti u mnogim najvećim svjetskim gradovima.
Dakle, ako uzmete bilo koji od tih procesa te pogledate prave činjenice i zatim projicirate na temelju njih, postaje jasno da ovako više ne možemo nastaviti. To je neizvedivo. Zato ja i mnogi drugi govorimo da smo došli do kritične točke i da je krajnje vrijeme za fundamentalne promjene. Problem je u tome što neki političari i stručnjaci misle da se i dalje svakim pojedinačnim problemom možemo baviti zasebno. Vjeruju da možemo uzeti jedan problem i pojedinačno se baviti s njim, zatim sljedeći i tako dalje.

S. I.: Ali vi se ne slažete s tim pristupom…
E. L.:Ne, ne slažem se jer nije realističan. Sve je međusobno povezano, svi ti procesi su međusobno povezani. Propadanje ili slom na jednom polju utječe na sve druge sustave. Uzmimo na primjer globalno zatopljivanje: upotrebu fosilnih goriva, razine potrošnje tih goriva i razine emisija CO2 te njihov utjecaj na naše zdravlje i našu sposobnost da se prehranjujemo — a kamoli na to da svojoj djeci i unucima ostavimo održivi planet. No, mi žrtvujemo planet, zdravlje i svoju djecu za ekonomiju.

S. I.: Sigurno znate da neki znanstvenici kažu da klimatske promjene nisu tako loše kao što neki tvrde, da je to pretjerano — da su ljudi koji to tvrde jednostavno zlohguki proroci. Koji je vaš odgovor na to?
E. L.:Ne želim nikoga imenovati, međutim pouzdano znam da postoje određene skupine, određene interesne skupine, koje lobiraju za potiskivanje informacija o uništenju okoliša, klimatskim promjenama i onečišćenju. Neke znanstvenike se plaća da demantiraju ideju globalnog zatopljivanja. I opet je motiv profit.

S. I.: Primjećujem da u nekim svojim knjigama i člancima — a to ste već spomenuli— imate dosta drugačiji pogled na život od uobičajenoga. Spomenuli ste ideju da je sve međusobno povezano. Možete li reći nešto više o tome?
E. L.:Da vam pravo kažem, uvijek me iznenađuje kada otkrijem da netko to ne razumije. Meni je to tako očito. Svi procesi svi sustavi, cjelokupan život — sve međusobno zavisno. Nešto što se dogodi na jednom mjestu utječe na događanja negdje drugdje. Sada preko kvantne fizike to znamo na znanstveni način, stoljećima smo to znali preko antičke filozofije, a možemo i vidjeti kako se to svakodnevno događa na svim razinama. Počinjemo shvaćati da u našem svemiru vrijedi takozvana »nelokalnost«. Nelokalnost znači da je sve, kao što smo rekli, povezano. To načelo možemo nazvati i »koherencija«, povezanost. Pokusima je dokazano i izmjereno da čestice preko neke vrste medija nekako »znaju« što rade sve druge čestice — to je ono na što mislim s »nelokalnošću«. Štoviše, otkriveno je da se informacije između čestica prenose »trenutačno« bezobzira na razdaljinu. To znači da počinjemo vrijeme i prostor počinjemo promatrati na nov način — čak transcendirati. To načelo vrijedi za naš planet, vrijedi za čitav svemir i svakako vrijedi za nas ljude.

S. I.: To je od goleme važnosti za naš odnos prema cjelokupnom životu na Zemlji i naše odnose prema drugim ljudima.
E. L.:Tako je. U svojoj knjizi Točka kaosa — svijet na raskrižju (The Chaos Point – The world at the Crossroads) govorim o potrebi za novim moralom.

S. I.: Što bi bila osnova tog novog morala, za koji pretpostavljam da bi se morao odnositi na sve, bez obzira na vjerske, etničke ili nacionalne razlike?
E. L.:Mada je nedvojbeno točno da se većina religija u mnogim stvarima podudaraju, nisu svi religiozni. Osim toga, novi moral bi trebao ujedinjavati. Stara ideja »živi i pusti druge da žive« egzistirala je rame uz rame s mnogim drugim etičkim načelima, međutim smatram da je to sada manjkava ideja. Implicira toleranciju ali i ravnodušnost i ako je se nastavimo držati, pokazujemo da nam je prihvatljivo da vrlo bogati i dalje žive kao dosada dok istovremeno ignoriramo siromašne. Znači da treba tolerirati ako su neki odlučili da unište šume ili zagade zrak i rijeke, ili ako prekomjerno izlovljavaju ribe u morima, ili da izrabljuju druge ljude. Moramo naučiti pojednostaviti stvari i živjeti na način da i drugi mogu živjeti dostojne živote.

S. I.: To me podsjeća na Gandhijeve misli.
E. L.:Tako je. Gandhi je rekao: »Živi jednostavno, tako da drugi jednostavno mogu živjeti.« Trebamo trošiti točno onoliko koliko nam je potrebno, trebamo pojednostavniti svoj način života. Od presudne je važnosti da se udaljimo od natjecanja kako osnove svojih života i prijeđemo na suradnju — na osobnoj i na razini svih naših sustava.

S. I.: Znam da će skeptici prigovarati da zagovarate snižavanje životnog standarda — čak vraćanje u prošlost.
E. L.:Ne, uopće. Zagovaram povećanje kvalitete života nasuprot kvantiteti — pomak od čisto materijalnog zadovoljavanja. Što doista trebamo da bismo bili sretni? Kakve su naše svakodnevne potrebe?

S. I.: Mislite li da bi se ljudi — »obični ljudi« — složili s tim i htjeli pojednostavniti svoje živote?
E. L.:Milijuni ljudi žive u groznom siromaštvu. U stvari, to je jedan od faktora koji nas tjera prema promjeni. Sadašnja nepravedna raspodjela bogatstva je neodrživa. Dakle, postoje milijuni ljudi koji žele promjenu. Povrh njih tu su još milijuni koje ponekad nazivaju »kulturni kreativci« — to su idealisti koji žive po načelima brige za okoliš, zajednicu i za dobro zajednice — opće dobro. Oni paze kako vode vlastite živote, zahtijevaju bolje uvjete za sve i nisu materijalisti, jer za njih je osnovni kriterij kvaliteta života.
Ne možemo izdržati našu prenapuhanu, pretjeranu potrošnju. Cilj gospodarskog rastaje upitan. Sve naše sadašnje sustave pokreće pohlepa. To je neodrživo.

S. I.: Mislite li da možemo održati naše gospodarske i financijske sustave?
E. L.:Ne, ne možemo. Gospodarstvo je možda prividno, barem površno, u solidnom stanju, međutim mnogi stručnjaci, čak i u samom MMF-u (na primjer u njegovom časopisu Economic Outlook iz 2005) kažu da je »prilagodba« samo pitanje vremena. Moglo bi se raditi o nagloj prilagodbi.

U ovom trenutku razgovora sam dr. Lászla zamolila da odgovori na nekoliko navoda koji odražavaju neka općeprihvaćena stajališta. Prvi navod je bio: »Ja sam samo mali pojedinac; ne mogu dovesti do promjene.«
E. L.:To se temelji na ideji da ste sami i odvojeni, ali to nije točno. Vi možete biti promjena. Možete promijeniti sebe i biti još moćniji, čineći još veći utjecaj na društvo, ako surađujete s drugima. U današnjem vremenu je izuzetno lako povezati se s drugima.

S. I.: »Tržište odlučuje. Tržišne sile distribuiraju dobra i trickle-down teorija (op. prev.: »ekonomija kapanja« ili »teorija kapanja«, prema kojoj financijske i druge pogodnosti za velike tvrtke imaju pozitivan učinak na sve) funkcionira dobro.«
E. L.: Tu je prisutna ideja da je život teška borba što, naravno, znači da njime upravlja žestoko natjecanje. Pomaže nam i da se racionaliziranjem distanciramo od bijede drugih. To je na neki način utješan mit. Ali svejedno je mit.

S. I.: »Potrošaštvo je dobro za tebe. Što više imaš, to ćeš biti sretniji.«
E. L.:Zanimljivo je pratiti rezultate istraživanja. Čini se da bogati nisu sretniji zbog svog bogatstva. Čak je i u najmoćnijoj državi, gdje je ostvarenje američkog sna cilj mnogih ljudi, unatoč materijalnom blagostanju broj ljudi koji su depresivni, nezadovoljni, nesretni sa samima sobom i svojim životima veći nego ikada prije. Moramo se upitati zašto je tako.
Moramo ozbiljno razmisliti kako da se promijenimo, kako osobno tako i kao međusobno povezano društvo, da živimo na način koji drugima omogućava da žive. Kako da stvorimo svijet pun povjerenja, tako da bude siguran za sve, u kojem nitko nije marginaliziran ili gladan, u kojem pristup zdravstvenoj skrbi ima svatko tko je treba, u kojem svatko ima pravo na glas i udio u odlučivanju o tome kako se upravlja njegovom zajednicom te koji trebaju biti njezini prioriteti. Kako možemo osigurati da političari i javni službenici doista služe ljudima? Kako možemo spasiti naš planet, osigurati da udišemo čist zrak, pijemo čistu vodu: da surađujemo s prirodom umjesto da je izrabljujemo?
Sada je neophodno da se promijenimo. Imamo znanje i promjena je moguća. Možemo ostvariti značajan korak naprijed umjesto koraka u propast, međutim moramo djelovati sada — to bi mogao biti moćan trenutak.


Za više informacija pogledajte: www.clubofbudapest.org

Felicity Eliot je urednica Share Internationala sa sjedištem u Amsterdamu

Izvor: časopis Share International
http://www.share-international.net/hrv/