Kraj gladi u našem vremenu - Intervju s bivšim američkim senatorom Georgom

Oglašivač: Administrator

Razgovarala: Monte Leach (urednica časopisa Share International)

George McGovern je bivši američki senator iz Južne Dakote i 1972. godine bio je kandidat Demokratske stranke za predsjednika SAD-a. Godine 1960. predsjednik Kennedy imenovao ga je za prvog direktora Programa hrana za mir (Food for Peace Program). Predsjednik Clinton ga je 1997. godine imenovao za američkog ambasadora pri Agenciji Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (United Nations Agencies for Food and Agriculture). Također, 2001. godine postao je Globalni ambasador Ujedinjenih naroda za glad u svijetu. Autor je nekoliko knjiga, uključujući The Third Freedom: Ending Hunger in Our Time (Treća sloboda: Kraj gladi u našem vremenu), te koautor knjige Ending Hunger Now: A Challenge to Persons of Faith (Kraj gladi sada: Izazov za ljude vjere). Monte Leach intervjuirala ga je za magazin Share International.

Share International: Već se mnogo godina bavite problemom gladi. Zašto u svijetu u kojem se proizvodi dovoljno hrane da se nahrani svaki čovjek i dalje postoji glad?

George McGovern: Radi se o političkom problemu, manjku političke volje. Nedostaje nam energije i upornosti da siromašnim ljudima koji ne mogu proizvesti dovoljno da se nahrane osiguramo hranu koja im je potrebna. Otprilike jedan od sedam ljudi u svijetu pati od kronične gladi. No, to nije nerješiv problem. Vlade u cijelom svijetu, kako u siromašnim tako i bogatim državama, trebaju se obavezati da će riješiti taj problem. Na primjer, to mogu učiniti samo s djelićem onoga što mi sada trošimo na rat u Iraku. Ujedinjeni narodi imaju nekoliko vrlo dobrih agencija koje se bave problemom gladi. Jedna od njih je Svjetski program za hranu (World Food Program) koji sam 1962. godine pomogao postaviti na noge. To je najbolja agencija za distribuciju hrane u povijesti svijeta. Gladnim ljudima dostavlja goleme količine hrane, no morala bi učiniti i više. Sjedinjene Države su njezin glavni dobavljač. Kada bismo, na primjer, udvostručili svoj sadašnji doprinos i kada bi druge zemlje slijedile naš primjer, a vlade siromašnih zemalja surađivale s nama, mogli bismo bez većih napora iskorijeniti glad u sljedećih 15-20 godina. Na tome sada radim. Bob Dole (bivši američki senator) i ja odlučili smo da ćemo intenzivno pokušavati pridobiti Ujedinjene narode, na čelu sa SAD-om, da svaki dan osiguraju hranjivi školski obrok za 300 milijuna djece koja sada ne dobivaju ništa. Na to je sada usmjeren najveći dio naše pozornosti.

SI: Možete li nam reći više tom međunarodnom programu za osiguranje školskih obroka siromašnoj djeci? Tko će ga voditi?

GM: Vodit će ga Svjetski program za hranu (WFP). Pomagat će im privatne volonterske agencije kao što su Međunarodni crveni križ, Vojska spasa, američki karitas Catholic Relief Services i kvekerska organizacija American Friends Service Committee. Tu je otprilike 35 organizacija koje bi mogle pomagati vođenju tog programa, no on bi se vodio pod nadzorom Svjetskog programa za hranu Ujedinjenih naroda.

SI: Da li se taj program već provodi ili je još u fazi razvoja?

GM: U 38 država krenuli su opsežni pilot-programi. Uvjerili smo Clintonovu administraciju da nam da 300 milijuna dolara potrebnih za početak programa, i ta sredstva postala su nam dostupna 2003. godine. Od Bushove administracije dobili smo daljnjih 200 milijuna dolara. Pokušavamo pridobiti i druge države i do sada nam ih se pridružilo pola tuceta. Nastavit ćemo toliko dugo dok ne dopremo do svih 300 milijuna djece.

SI: Javno ste govorili o pozitivnom nusproduktu programa školske prehrane. Naime, on se pokazao korisnim u ublažavanju problema prenaseljenosti.

GM: Obećanje dobrog obroka je najbolji magnet na svijetu ikada izumljen da se siromašnija djeca privuku u školu. Kada privučete djecu u školu i kada djevojčice dobiju barem šest godina naobrazbe, prosječan broj prosječna stopa rađanja pada s prosječnih 6 na 2,9 djece. To su podaci studije Ujedinjenih naroda Takvo smanjenje nataliteta proizlazi samo iz velikog utjecaja osnovne naobrazbe. Djevojčice koje imaju bar malo osnovne naobrazbe manje puta zatrudne. Udaju se četiri ili pet godina kasnije nego što je prosjek za žene bez naobrazbe i imaju veći osjećaj za ono što je u životu važno. I sposobnije su brinuti se za djecu jednom kada ih imaju.

SI: Je li Program za školsku prehranu isto što i kampanja 19 centa dnevno Svjetskog programa za hranu?

GM: Da. 19 centi (približno 1 kuna i 15 lipa; op. prev.) je dnevni trošak školskog obroka za jedno dijete.

SI: Nije li zapanjujuće da je samo jedna kuna i 15 lipa dnevno dovoljno da se nekoga nahrani? Kad bi samo više ljudi znalo koliko mogu učiniti sa samo jednom kunom i 15 lipa.

GM: I radi se o vrlo hranjivom obroku. Jedna kuna i 15 lipa za 300 milijuna djece je velik novac, no itekako je vrijedan toga. To je samo djelić troškova za irački rat. Kod rješavanja problema terorizma učinili bi velik korak prema naprijed kada bi iskorijenili glad, AIDS i druge vrste bolesti. U tu svrhu bi Amerika trebala upotrijebiti svoje resurse. Mnogo bi se manje ljudi, koji nas sada toliko mrze, bilo spremno žrtvovati za naše uništenje kada bi vidjeli da dajemo više pomoći za siromašne i gladne u svijetu.

SI: Kada govorimo o tome što razvijene države kao što je SAD mogu učiniti da pomognu, da spomenem da se naš časopis zove Share International. (“to share” znači dijeliti; op. prev.) Naša filozofija temelji se na jednakomjernijoj raspodjeli svjetskih resursa između siromašnih i bogatih država, jer bogatije države sada koriste i troše većinu svjetskih resursa.

GM: Trebali bismo više međusobno dijeliti. Ako želimo imati svjetsku zajednicu koja će se držati zajedno, moramo i zajedno dijeliti. Iako je glad jedan od najtežih problema, daleko od toga da je najteže rješiv.

SI: Mislite li da postoje dokazana rješenja koja samo trebamo provesti, ili tek trebamo otkriti što nam je za činiti?

GM: Znamo kako riješiti problem gladi. Ljudi kažu da se radi o problemu raspodjele. Znamo kako se hrana raspodjeljuje. Znamo kako je pakirati. Znamo kako je treba obraditi. Znamo kao djelotvorno voditi program prehrane u školama. Moramo razviti volju i upotrijebiti svoje mozgove, srca i svijesti koje nam je dao Bog da riješimo taj problem. Mislim da se sve to može učiniti u sljedećih 15-20 godina.

SI: Na temelju kojih sadašnjih događanja gajite takvu nadu? Vidite li neke pokazatelje da se to može postići?

GM: Da, jer vidim što se odgađa u 38 država u kojima imamo pilot-programe školske prehrane. Ljudi su jednostavno oduševljeni njima. Počinju vršiti pritisak na političare da se taj program proširi na svu djecu. Zatim država A vidi državu B da to radi te se osjeti pod pritiskom da i ona to počne raditi. No, za takve stvari treba vremena. Ne radi se o tjednima ili mjesecima, radi se o godinama. Naučio sam biti strpljiv. Ne smijete se obeshrabriti. Morate uporno raditi na tome.

SI: Kako da stvorimo političku volju potrebnu za iskorjenjivanje gladi? Kako da iz sadašnje situacije dođemo do toga?

GM: Ljudi poput mene ustrajno rade na tome. Pokušavamo dobiti potporu crkvi. Zato sam i koautor nedavno objavljene knjige Kraj gladi sada - izazov za ljude vjere. Tu knjigu distribuiramo preko crkvi, sinagoga i džamija. Smatram da u dogledno vrijeme možemo dobiti dovoljno potpore da dovršimo taj zadatak.

SI: Tu je i nekoliko neprofitnih skupina, kao na primjer “Kruh za svijet” (“Bread for the World”) i “Rezultati” (“Results”), koje kod političara lobiraju za siromašne i gladne. Oni pomažu da se u SAD-u razvije politička volja potrebna za iskorjenjivanje gladi.

GM: To su čudesne, prvorazredne skupine. Tu je još jedna skupina koja se naziva “Prijatelji Svjetskog programa za hranu” (“Friends of the World Food Program”) iz Washingtona. Oni odlično rade. Vrlo gorljivo se bore za ovaj međunarodni program školske prehrane. Imaju izdašan, višemilijunski proračun koji ulažu u educiranje američkog kongresa i javnosti o potrebi za više akcije i pomoći.

SI: Što odgovarate ljudima kada vas pitaju kako mogu pomoći?

GM: Kažem im da podupiru svoje crkve, sinagoge i humanitarne organizacije. Svaka crkva ima svoj dio koji se bavi pomaganjem svijetu. Ljudi trebaju otkriti koja je to organizacija u njihovoj crkvi i podupirati je. Recite im da želite da se vaš problem utroši na smanjivanje gladi. Ako želite, možete svoj novac poslati direktno Svjetskom programu za hranu ujedinjenih naroda.

Dodatne informacije:
George McGovern, The Third Freedom: Ending Hunger in Our Time. Simon & Schuster, New York, ZDA, 2001.
George McGovern, Bob Dole, Donald E Messer, Ending Hunger Now: A Challenge to Persons of Faith. Augsburg Fortress, Publishers, Minneapolis, ZDA, 2005.

Preuzeto iz Časopisa Share International

www.share-international.net/hrv/