Krist i astralna projekcija
"Sanjao" sam kako otvaram prozor sobe i čudio se zvjezdanom nebu. Bila je izrazito tiha i lijepa noć i nisam još nikada vidio toliko sjajnih zvijezda. Odjednom se nebo stalo micati, zvijezde su se kretale sve dok naposljetku nisu oblikovale Kristovo lice. I tada me On pozvao. Čuo sam Njegov glas kako me nježno doziva – dođi, dođi....
U meni se javio strah jer sam znao da je to poziv na svjesnu astralnu projekciju i da ću trebati izaći iz tijela. No glas me smirivao rekavši kako sam mnogo napredovao i da je taj strah (strah od smrti, napredovanja, napuštanja nečega što ja zapravo nisam tj. fizičkog tijela) sada znatno manji nego prije. Ohrabren, napokon sam se otisnuo u noćno nebo i poletio k Njemu, među zvijezde. Bila je to neopisiva vrsta osjećaja, imao sam dojam da satima letim prožet lakoćom, slobodom i blaženstvom, slobodan od svih ovozemaljskih briga. Bio je to jedan od najljepših duhovnih doživljaja mog života.
Dodatak 1
Prozor u "snu" označava sedmu čakru. Kuća simbolizira fizičko tijelo. Zvijezde tvore lik Krista, jer njegov dom nije od "ovoga svijeta", već negdje drugdje, "tamo gore". Strah je odraz ega, bojazan da ću nestati tj. da se neću moći vratiti u tijelo s kojim je ego identificiran.
Dodatak 2
Pitao sam se, naravno, narednih dana da li je ovaj moj doživljaj duhovno autentičan, tj. da li je to bio stvaran kontakt s Kristom. I kako to milošću Božjom već biva, uskoro sam naletio na knjigu "Veliki mističari" autora Andrew Harveya. Pazite što tamo piše, a definitivno se nadovezuje na moj san i, usudio bih se reći, potvrđuje moje iskustvo.
"Tvoje uživanje svijeta nikad nije pravo uživanje, sve dok se svakog jutra ne počneš u Nebesima buditi i dok nebesa, zemlju i zrak ne počneš shvaćati kao nebeske radosti... da prema svemu tome ućutiš, kao da si među anđelima... Nikad na pravi način ne uživaš u svijetu, dok More tvojim venama ne poteče, dok se nebesima ne ogrneš i zvijezdama ne okruniš."
Nebesima ne ogrneš i zvijezdama ne okruniš... divno.
Dodatak 3
Pjesma koju sam napisao inspiriran ovim doživljajem, a nalazi se na ovitku mojih "Indigo anđela".
Oduvijek sam znao što želim
no nisam se to usudio uzeti
zbog osjećaja da ne zaslužujem
i da mi to ne pripada
No kada te dotakne
milost Božjeg pogleda
i ukaže ti na tvoju pravu prirodu
oklop koji si izgradio oko sebe
počne se topiti
kao da je od šećera
I na kraju radost Bića izbija
iz svake tvoje stanice
svakog tvog pokreta
Tada znaš da Jesi
i da ti pripadaju
sve zvijezde na nebu
Između njih i tebe
više ne postoji razlika
Autor: Daniel Postružin
Svi članci autora: http://indigo-svijet.hr/clanci/dnevnik-indigo-djeteta/
Autorova usluga očitanja duše: http://indigo-svijet.hr/proizvodi/usluge/ocitanje-misije-duse/ocitanje-misije-duse-412/